Mnogi će se složiti da je automobil jedna od najneisplativijih mogućih investicija, no danas si malo tko može priuštiti život bez automobila. Teško su zamjenjivi za privatne potrebe, no još su potrebniji u poslovnom životu. Nije rijetkost da poslovni ljudi biraju što luksuzniji automobil kako bi ostavili bolji dojam kod svojih potencijalnih partnera ili klijenata. No čim se novi automobil izveze iz salona, njegova vrijednost pada bar 15 posto (ovisno o marci). Zbog toga je posljednjih godina sve aktivnije tržište “godišnjaka”, odnosno malo korištenih automobila. Takva se vozila u razvijenom svijetu mogu nabaviti i na licitacijama koje su uobičajene i česte, no u Hrvatskoj je situacija znatno drukčija.

Čekanje zakona o ovrsi
Iako u Hrvatskoj postoji mogućnost licitacije automobila, pa čak i zakonska obveza ako je riječ o vozilima zaplijenjenim u ovršnom postupku, a vrijednost im prelazi 50.000 kuna, to se rijetko događa. Za takve su poslove zaduženi javni komisionari kojih je 15, no njihova iskustva govore da je riječ o mukotrpnom i teško provedivu poslu. Lennart Tomy Pukšec, član Uprave Centra za prodaju, koji ima potpisan ugovor s Hrvatskom gospodarskom komorom za javnoga komisionara, kaže da u teoriji rade takve stvari. “A kako je u praksi? Pojma nemam”, kaže Pukšec, objašnjavajući da im zakonske zavrzlame i administracija znatno otežavaju posao. Iako su kao javni komisionari počeli raditi prije dvije i pol godine, dosad su prodali svega dva automobila, a i njih teško. “Čitav taj proces je presložen, a jedino nas može spasiti novi ovršni zakon koji je u pripremi i koji će iz temelja promijeniti pravila igre”, kaže Pukšec. U teoriji taj posao izgleda otprilike ovako: dužniku koji više ne može plaćati svoje obveze prlijeni se imovina ovršnim postupkom. Kada se zaplijeni automobil, doveze se kod javnog komisionara kod kojeg čeka zaključak o prodaji pokretnina neposrednom prodajom ili, u slučaju da vrijednost vozila prelazi 50.000 kuna, javnom dražbom. Prvi i vjerojatno najveći problem nastaje pri čekanju rješenja o prodaji što zna potrajati nekoliko mjeseci. “Imamo jedan automobil koji nam je stigao u siječnju, a rješenje o prodaji dobili smo krajem ožujka. U međuvremenu je tom automobilu pala vrijednost, istekla mu je i registracija, pa smo spustili cijenu s početnih 35 na 22 tisuće kuna. I još ga nismo prodali”, kaže Pukšec. Jedanput mjesečno može se licitirati za automobile koje prodaje Tehničko remontni centar Zagreb, no tu je riječ uglavnom o starim i isluženim automobilima.

“Uglavnom je riječ o automobilima državnih institucija koje s nama imaju ugovor. Licitacije organiziramo svakih mjesec dana, a na jednoj licitaciji prodamo između 180 i 200 vozila”, kaže Vedran Šupuković, direktor TRCZ-a, dodajući da u tom segmentu njihova poslovanja nije došlo do pada prodaje iako bi se moglo govoriti o manjim licitiranim vrijednostima. Potencijalni kupac odabere automobil koji ga zanima i uplati 10 posto početne cijene kao jamčevinu. Najniža stopa licitacije je 200 kuna. Kako se na licitaciji pojavljuju i automobili s početnom cijenom nižom od tisuću kuna, moguće je kupiti automobil za doista malo novca. No na licitacijama TRCZ-a uglavnom se mogu naći stari automobili MUP-a, pa je isplativost takve kupnje upitna. Na kartu isplativosti igraju tvrtke koje prodaju malo korištene automobile, odnosno “godišnjake” u kojima se zapravo novo vozilo može kupiti po znatno nižoj cijeni. Jedna od njih je i Weltauto, koji ponajprije prodaje rabljene automobile Volkswagen koncerna, ali i vozila drugih proizvođača. Da su prednosti takve kupnje prepoznali i vozači, pokazuje upravo njihov primjer. “Dok je tržište novih vozila palo oko 50 posto, a rabljenih vozila 27 posto, pad prodaje u mreži Weltauto partnera je samo 15 posto. Najviše se traže godišnjaci jer su cjenovno 25 do 40 posto povoljniji od novih vozila, a prešli su malo kilometara”, kaže Neven Dunkić, voditelj odjela rabljenih vozila u PZ Autu, dodajući da godišnjaci kod većine banaka i leasing kuća imaju status novih vozila, pa imaju iste uvjete financiranja kao novi automobili. Osim toga pokriveni su i tvorničkim jamstvom, baš kao i nova vozila. No osim privatnih osoba koje se sve više opredjeljuju za takve automobile, godišnjaci su sve zanimljiviji tvrtkama, što potvrđuje i Dunkić.

Za pametne kupce
Velik izbor godišnjaka u Hrvatskoj nudi i program G2 – provjerena rabljena vozila u Opelovoj i Chevroletovoj ovlaštenoj mreži, a Dubravko Trkulja, voditelj razvoja odjela rabljenih vozila u General Motorsu za Hrvatsku i Sloveniju, kaže da se u razvijenim tržištima EU profilirao poseban segment kupaca godišnjaka koje nazivaju “pametnim kupcima” (smart buyer). “Oni kupuju minimalno rabljena jednogodišnja vozila i na taj način štede iznos početnoga gubitka vrijednosti vozila”, kaže Trkulja. Osim brojnih prednosti kupnje takvih vozila, kao što su niža cijena, barem godinu dana jamstva, malo prijeđenih kilometara i slično, Trkulja ističe i to da su sva takva vozila pregledana unutar ovlaštene mreže u velikom broju ispitnih točaka. Takva se vozila preuzimaju već za nekoliko dana, a gubitak na vrijednosti je manji. “Stoga se može zaključiti da je tvrtkama koje žele obnoviti vozni park najisplativije nabaviti godinu dana staro vozilo iz mreže ovlaštenih trgovaca jer dobivaju 100 posto pripremljeno vozilo s valjanom tvorničkom garancijom”, kaže Trkulja.

Financijska prednost
Najveća prednost nabave takvog vozila je financijske prirode. Većina tvrtki uzima vozila uz opciju “buy-back”, odnosno trgovac se obvezuje preuzeti vozilo nakon dogovorenog razdoblja korištenja. Tako je iznos koji tvrtka financira puno manji jer je izbjegnuto financiranje smanjenja vrijednosti vozila u prvoj godini kad je ono najveće. “Pravne osobe, za razliku od EU zemalja, još s velikim oprezom razmatraju ponude jednogodišnjaka zbog nepovjerenja koje je naslijeđeno iz prošlosti. Uvjereni smo da će ovlašteni programi rabljenih vozila kao što je ”G2 provjerena rabljena vozila“ tijekom sljedećih godina stjecati sve veće povjerenje tržišta, i to kako fizičkih tako i pravnih osoba. Smatramo da će ovakav način poslovanja iz godine u godinu biti sve većeg obujma i već sad imamo uspostavljene sve procese za taj način poslovanja kao i određenu količinu takvih vozila u ponudi naših trgovaca”, kaže Trkulja. Licitacije takvih automobila u svijetu nisu novost, međutim u Hrvatskoj to nije slučaj, a čini se da još dugo i neće zaživjeti. “Neke tvrtke pokušale su organizirati redovne aukcije, ali tržište nije pokazalo velik odaziv za takav način poslovanja. Prema našim analizama, hrvatsko tržište još je vrlo nepovjerljivo prema aukcijama i takav način poslovanja tek treba početi razvijati”, zaključuje Trkulja.

Potražnja

Rabljeni VW-i najtraženiji
Podaci agencije Promocija plus, koja prati kretanja na hrvatskom tržištu automobila, pokazuju da je doista tržište rabljenih automobila, nakon velikoga prošlogodišnjeg pada, danas znatno stabilnije od tržišta novih automobila. Dok je u prva četiri mjeseca 2008. godine prodano ukupno 4152 rabljena vozila, u istom su razdoblju ove godine prodana 3102 rabljena automobila, dakle ukupan pad u prva četiri mjeseca je 25,3 posto. Ono što je Opel na hrvatskom tržištu novih automobila to je Volkswagen na tržištu rabljenih – nedodirljivi vladar. VW je tako u prva četiri mjeseca “držao” čak 19 posto tržišta rabljenih automobila (lani je u istom razdoblju imao udio od 16 posto).

Interes

‘Godišnjaci’ i dalje traženi
“Posljednjih godinu dana je pojačan interes poduzeća za tim vozilima. Dok su se prije toga rabljena vozila i godišnjaci prodavali samo privatnim osobama danas se gotovo polovica godišnjaka proda tvrkama”, kaže Neven Dunkić, voditelj odjela rabljenih vozila u PZ Autu. U mreži Weltauta godišnje se proda oko 1500 godišnjaka, a njihove su aktivnosti upravo okrenute prema godišnjacima i vozilima do tri godine starosti. “Weltauto ima najveću ponudu vozila marki Audi, VW, Škoda, Seat i Porsche u Hrvatskoj, ali nudimo i rabljena vozila, pa tako i godišnjake drugih marki”, kaže Dunkić, napominjući da su sva vozila koja prodaju iz Hrvatske.