Ultra gros obuhvaća 23 trgovačka lanca iz čitave Hrvatske, a prevladavaju male kvartovske prodavaonice u manjim mjestima. O snazi lanca, planovima za budućnost, članicama Ultra grosa i povijesti nastanka govori direktor Marjo Jukić.

Na koliko trenutno procjenjujete udio grupacije Ultra gros na Hrvatskom tržištu i gdje ste najjači? 
U zadnjih 15 godina grupacija Ultra gros je značajno povećala svoje poslovanje, a svoj tržišni udio je povećala s dva posto u 2001. godini na oko 10 posto koliko iznosi danas.

Koliko je danas grupacija velika: broj članica, ukupan broj trgovina, ukupan broj zaposlenih, procijenjeni ukupni prihod?  
Ultra gros grupacija ima 23 članice te raspolaže s maloprodajnom mrežom od 1341 trgovine, ukupne prodajne površine od 167.000 četvornih metara. Na razini grupacije imamo oko 7500 zaposlenika. Prošlu godinu smo završili s ukupnim prihodom od 4,2 milijarde kuna, dok će ova godina biti još uspješnija. Očekujemo daljni rast ukupnog prihoda, a prema zadnjim procjenama prihod na razini grupacije iznosit će više od 4,3 milijarde kuna.

Koje su vam najveće članice i gdje djeluju?
Prisutni smo ponajprije u manjim sredinama, premda djelujemo i u većim gradovima. Što se pokrivenosti tržišta tiče, želio bih naglasiti da poslujemo na području 17 županija, nema nas jedino na krajnjem istoku i jugu Hrvatske. Specifičnost naše grupacije je naša brojnost, te naše opredjeljenje da ojačamo tržišni položaj i prepoznatljivost svih naših članica na lokalnoj razini, pa su tako naše članice tržišni lideri ili jedan od vodećih trgovaca u svom kraju. U sjeverozapadnom dijelu Hrvatske posluju naše članice TP Varaždin, Trgocentar Zabok, Strahinjčica Sveti Križ Začretje i Trgonom iz Novog Marofa. U sisačko-moslavačkom i bjelovarskom kraju nalaze se Lonia Kutina, Mlin i Pekare Sisak i PPK Bjelovar, a u Zagrebu Prehrana Trgovina, Vrutak, Dinova-Diona i Union. Na Kvarneru djeluju Jadranka Trgovina Mali Lošinj, Kvarner Punat Trgovine Punat, Mali Palit Rab i Jeruzalem iz Rijeke, dok su na području Istre Istarski Supermarketi Poreč, La-vor Trade Buzet, Valalta Rovinj i Duravit iz Pule, a u Dalmaciji imamo tvrtke Ribola Kaštel Lukšić, Sonik Zadar, Djelo Šibenik i Victa iz Splita.

Kakve trgovine uglavnom prevladavaju u vašoj grupaciji – da li su to kvartovski dućani, male trgovine, veliki supermarketi i sl.?
Premda imamo i velikih supermarketa s više od 1000 četvornih metara prodajne površine, glavninu naše mreže čine seoske trgovine i kvartovski dućani do 100 kvadrata.

Koliko i na koji način danas uspijevate biti konkurentni u odnosu na velike, prije svega, međunarodne lance? 
Da biste bili uspješni morate pratiti razvoj tržišta i konkurenciju, te prilagođavati svoju ponudu očekivanjima vaših potrošača. Tijekom proteklog razdoblja smo na tom polju bili prilično uspješni.  Na primjer, u uvjetima krize, kad su potrošači prvenstveno motivirani niskom cijenom, mi smo se potrudili da našim potrošačima ponudimo poznate brendove po akcijskim uvjetima, a uz to smo uložili i značajne napore u razvoj kvalitetnih proizvoda s povoljnim cijenama, pri tom mislim na artikle naše privatne trgovačke marke Ultra plus. Danas, našim potrošačima redovito nudimo bogati izbor artikala po akcijskim cijenama, bilo kao tjedne akcijske ponude ili popularne vikend akcije. Što se privatne trgovačke marke tiče, naših 480 artikala svojim posebno atraktivnim omjerom cijene, kvalitete i dizajna predstavljaju ozbiljnu alternativu poznatim brendovima. Neki proizvodi naše privatne trgovačke marke najprodavaniji su artikli u svojoj kategoriji, a najpopularniji među njima dosežu prodajne udjele i veće od 40 posto.

Kad i kako je nastao Ultra gros i kako se razvijao?
Na prelasku u novi milenij dogodila se prekretnica na hrvatskom tržištu. Naime, s dolaskom stranih trgovačkih lanaca dolazi do ubrzanog razvoja novih, prvenstveno velikih formata, a posljedično i do novog načina poslovanja. Tada su male i srednje trgovačke kuće shvatile da bez udruživanja neće moći izdržati predstojeću tržišnu utakmicu s velikim trgovačkim lancima. To je potaknulo i naših sedam članica-osnivača, koje su 2001. godine osnovale Ultra grupu.  Broj članica se tijekom godina mijenjao, a najveća promjena uslijedila je 2005. godine kada se ujedinjuju Ultra grupa i Unigros, čime je nastao Ultra gros. Ako se osvrnemo na proteklih 15 godina, vidimo da je grupacija omogućila opstanak svojih članica, te je osigurala potrebnu stabilnost kao preduvjet za rast poslovanja. Na samom početku grupacija je raspolagala s mrežom od 400 trgovina, te je s ostvarenih 990 milijuna kuna prihoda držala dva posto  tržišnog udjela. U međuvremenu smo trgovačku mrežu povećali za više od tri puta, dok smo prihod učetverostručili, a tržišni udio čak i upeterostručili.

Kako vidite budućnost udruženja poput Ultra grosa – da li će ona stagnirati na uštrb multinacionalnih hipermarketa ili ipak ima niša u kojima vidite prostor za prosperitet? 
Vjerujem da ćemo i u budućnosti biti uspješni, a razlog za optimizam leži u činjenici da smo i do sad uspješno prilagođavali svoje poslovanje i ponudu novim trendovima i očekivanjima naših potrošača. S druge strane smo zadržali našu glavnu prednost, veličinu naše maloprodajne mreže i blizinu naših trgovina, te neposredan kontakt s potrošačima i opuštenu atmosferu, što se u velikim lancima izgubilo.

Suradnja

Uspijevate li od domaćih proizvođača, kao domaći trgovački lanac, dobiti kakve povoljnije uvjete ili je to u današnjem poslovanju isključeno?
Svakako treba naglasiti posebne odnose koje razvijamo s domaćim proizvođačima i distributerima, međutim to ne znači da kao hrvatski trgovački lanac možemo računati na povlašteni tretman. Uvjeren sam da su uvjeti koje ostvarujemo posljedica naše veličine i značaja na tržištu. S godišnjim prihodima koje ostvarujemo predstavljamo 3. najveći trgovački lanac u Hrvatskoj.