Od početka srpnja 46 Rotary klubova u Hrvatskoj izdvojili su se u poseban Disktrikt 1913 dobivši time dozu neovisnosti unutar te svjetske organizacije. Premda je rad Rotary kluba i njegovih članova prepoznat po humanitarnom radu, samom funkcioniranju malo se zna osim da je riječ o elitnom klubu u koji se ulazi s pozivnicom. “Rotary nije tajno društvo, treba naglasiti, ali volimo svoju intimu. Bit rotaryjanstva je u druženju, dijeljenju ideja i služenju drugima”, kaže ortoped Ivan Husić i guverner novoosnovanog Distrikta 1913, jedan od utemeljitelja Rotarya u Hrvatskoj.

Zašto su se klubovi ujedinili u jedan distrikt?
Hrvatski klubovi dosad su bili članovi multinacionalnog distrikta koji uključuje Austriju, Sloveniju, ranije Mađarsku, i BiH. Distrikt je toliko narastao da je postao neupravljiv, a odvajanjem smo dobili i dozu neovisnosti.

Kako ste došli na ideju stvaranja Rotaryja kod nas?
Ideja je došla dok sam bio član jednog kluba u Austriji, no za vrijeme Jugoslavije to je bilo nezamislivo i kažnjivo. Čim su došle demokratske promjene, inače prvi preduvjet za licencu za Rotary, osnovali smo klub. Rotary klub postojao je prije II. Svjetskog rata, ali je ugašen 1941.

Što znači biti guverner distrikta?
Sva komunikacija između Rotary Internationala (RI) i klubova ide preko distrikta i naš posao je koordinacija. Svaki klub ima svoj humanitarni projekt u fokusu, a distrikt osim zajedničkih službi koordinira zajedničke akcije. Moj neposredni zadatak je osmisliti budućnost u vremenu brzih promjena, poraditi i naučiti na komunikaciji s Y-generacijom, s ciljem da izbjegnemo sudbinu odumirućeg kluba starih intelektualaca. Jedino nepromjenjivo i nedodirljivo je sustav vrijednosti.

Kako funkcionira Rotary klub?
Rotary je velika akcija volontera i nitko od nas ne prima plaću. RI jedan je od osnivača Ujedinjenih naroda i ima poseban status i najveća je NGO organizacija u svijetu. Jedno od ključnih pravila jest da Rotaryjanci sami doniraju novac za projekte, a ostalo daju sponzori. Isto je i u Hrvatskoj: ako je netko dao kunu za akciju, čitava kuna ide za akciju, a ne dijeli se na ikakve troškove. Sve ostale troškove logistike financiramo sami.

Koliko prosječan član godišnje izdvoji za klub?
Svih 1200 članova distrikta mora plaćati članarinu oko 100 dolara godišnje koja služi za financiranje pogona. Imamo jednu osobu stalno zaposlenu, a povremeno za projekte angažiramo honorarnu pomoć. Osim članarine daje se za fundaciju, a članovi su jako različiti po imovnom stanju i očekuje se da za veće projekte više da onaj tko relativno više ima. Neki daju i po nekoliko stotina tisuća kuna za akcije. U svakom kubu može postojati samo jedan nositelj stručnog razreda pa u istom klubu ne mogu, primjerice, biti dva slikara ili dva bankara.

Što je definicija stručnog razreda?
Stručni razred podrazumijeva ono od čega živiš. Rotary su stručni ili poslovni lideri i član se postaje samo uz pozivnicu. Sjednemo i kažemo da nam treba slikar, zatim predlažemo imena i odluka koja na tajnom glasovanju mora biti jednoglasna padne na, primjerice, Vatroslava Kuljiša. Naš član bio je i Radovan Ivančević, kao div naše kulture i inteligencije. Oni su bogatstvo kluba, uz poslovne ljude bez kojih se ne bi mogli realizirati veliki projekti.

Tko su članovi kluba? Jesu li svi s pozivnicom?
Da naglasim, mi nismo tajna organizacija, ali imamo svoju intimu zato se članom postaje isključivo pozivom, ali sve naše akcije su javne. Druženja i predavanja o svim aktualnim temama ostaju među nama, od dnevnih događaja do donošenja novih zakona… Naši članovi su, primjerice, Vatroslav Kuljiš, Marijan Hanžeković, Mladen Hrgarek, Romano Bolković, Darko Ostoja, Josip Paladino, Damir Odak. Tjedni dolasci su obveza članova i traži se natpolovična nazočnost. Rotary s jedne strane ne želi ljude koji imaju vremena već one koji su uspješni u svom poslu sa znanjem najmanje jednog stranog jezika.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Dosad ste nabrojili isključivo muškarce kao članove?
Imamo i žena članica, primjerice, Gordanu Nardini, Jasnu Porobiju i Biserku Rauter-Plančić. U doba kad smo počeli s radom žene nisu mogle biti članovi, to je stara organizacija nastala kad je takva praksa bila normalna. Sjetite se da u Švicarskoj prije 20-ak godina žene nisu imale pravo glasovanja. Sad to užurbano nadoknađujemo, europski prosjek je 20 posto žena, mi smo na 14 posto.

Kakav je odnos s politikom Crkvom?
Rotary je nepolitična i nekonfesionalna organizacija. Mi želimo biti slobodni, Rotaryjanac može biti u politici, ali se klub ne smije politički povezivati. S Crkvom imamo dobre međusobne odnose, u našoj osnivačkoj postavi bio je i prebendar Juraj Kolarić koji je sad u Zmajevima pa ne može biti i član Rotarya. Mislim da ovog trena nemamo aktivnog člana iz klerikalnih redova.

Imate li moto?
Moj je “Dobro ti je činiti dobro”. Ideja toga je da čim si u Rotaryju, bolje ti je nego prosječnom građaninu pa moraš razviti senzibilitet prema onima kojima nije da se to promijeni. Rotaryjanci žive u uvjerenju da snaga primjera mora biti jača od moći pozicije.

Što je fokus humanitarnog rada? Na čemu je naglasak u Hrvatskoj?
Bit Rotaryja je biti prepoznat u zajednici da bi joj služio i pomagati svjetske projekte. Primjerice, pod inicijativom Rotaryja iz 1970-ih vrlo smo blizu istrebljenju virusa dječje paralize, a prioriteta je financiranje voda i programi za opismenjavanje. U Hrvatskoj smo posebno ponosni što smo već stotine djece poslali na razmjenu u Europu i SAD da šire svoje spoznaje. Svaki klub ima svoje projekte i s distriktom sada počinjemo selekciju. Cilj nam je prikupiti novac od RI što je izuzetno zahtjevno, pomalo slično kompliciranoj proceduri povlačenja sredstava iz fondova EU. Dosad nismo imali autonomiju pa nismo ni mogli participirati za sredstva.

Spomenuli ste strogost RI? Šo to znači u financijskom smislu?
Da bi, primjerice, dobili novac za “matching grant” projekte od potrebno je proći stroge procedure. Da bi projekt mogao konkurirati, domaći Rotary mora naći najmanje jednog partnera iz drugog distrikta, primjerice iz Njemačke, koji će osigurati jed nako sredstava kao mi, a ukupan iznos potom dvostruko uveća RI. Bit je da dobri projekti dobiju velika sredstva, a ujedno se vrši stroga kontrola novca.

Je li teže promovirati humanitarne ideje tijekom rada ili u miru?
Vrijeme rata je doba jakih emocija s puno strasti za nešto učiniti, a malo mogućnosti. U miru je obrnuto; manje strasti, a više mogućnosti.