Stari kolekcionarski primjerci automobila ili oldtajmeri u svijetu su veliki biznis. Dobro očuvani primjerci dostižu cijene od kojih boli glava, a tim su unosnim hobijem zaraženi mnogi bogataši. U Hrvatskoj je situacija bitno drukčija. Kolekcionarski virus zahvatio je najrazličitije socijalne skupine od kojih gotovo svi samo gomilaju troškove, a tek rijetki uspiju zaraditi. Predsjednik Oldtimer kluba Zagreb, Radovan Marjanović Kavanagh, sveučilišni je profesor koji se na spomen zarade na starodobnim vozilima samo nasmijao. “Ma to vam je čisti gubitak. Ozbiljno tržište u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji pa se time bave gotovo isključivo zaljubljenici u oldtajmere”, kaže Marjanović Kavanagh. Uglavnom se kupuju automobili u lošem stanju koje tek treba restaurirati, a troškovi obnove najčešće nadmašuju iznos koji bi kolekcionar mogao dobiti za uređeni automobil. U zemljama gdje je platežna moć veća nego u Hrvatskoj lakše je zaraditi na takvom poslu, no ovdje je to gotovo nemoguće, pa se sve svodi na čisti entuzijazam. Najvrijedniji primjerci nisu uvijek u rukama najbogatijih, pa se tako skupocjeni modeli mogu pronaći u garažama ljudi za koje nitko ne bi rekao da imaju novca. “Bogati moraju biti utoliko što moraju imati jako puno slobodnog vremena. U našem klubu su ljudi različitih profila, od tokara, taksista, sveučilišnih profesora, mehaničara, preko inženjera, pravnika ili doktora. Jedan tapetar, recimo, vozi prekrasnog jaguara”, kaže Marjanović Kavanagh. U Hrvatskoj se samo nekoliko vlasnika može pohvaliti iznimno vrijednim oldtajmerima. Najčešće se spominje Mercedes Ivana Šuka koji se procjenjuje na nekoliko stotina tisuća eura, dok neki tvrde da vrijedi i milijun eura. No većina bi na tržištu postigla vrijednost od nekoliko tisuća eura, a samo manji dio 40 ili 50 tisuća. Razlog zbog kojeg u Hrvatskoj nema toliko vrijednih primjeraka može se tražiti i u tome što su stari automobili, proizvedeni prije Drugog svjetskog rata, uglavnom uništeni u tom ratu ili su konfiscirani od ratne ili poratne vlasti. Oni koji su preživjeli šezdesetih su godina završili u sisačkoj talionici.

Tek povremeno ispliva neki automobil koji je sve to nadživio u kakvoj seoskoj štali, u koji je potrebno uložiti vrlo velika sredstva zbog lošeg stanja. Zbog toga kolekcionari pokušavaju vozila nabavljati u inozemstvu, no ni to nije lako. Vani su cijene zbog snažne potražnje veće od onih koje se mogu postići u Hrvatskoj pa to čine samo imućniji zaljubljenici. Dobra kupnja može se ostvariti u SAD-u, gdje je velika ponuda starih automobila, ali su znatni i troškovi prijevoza. No potencijalne vlasnike oldtajmera ipak najviše muči hrvatsko zakonodavstvo koje takva vozila nije izdvojilo, pa tako automobili koji se uvoze moraju odgovarati svim uvjetima kao i novi. Jednako je i na tehničkom pregledu, kao i pri osiguranju vozila iako se neka od njih voze dva-tri puta godišnje. Među zaljubljenicima u oldtajmere koji se nadaju skorim zakonskim promjenama je i Slobodan Jelić iz Splita, ponosni vlasnik 25 oldtajmera koje prikuplja i sam restaurira već 35 godina. “Zakonodavci nisu predvidjeli komunikaciju između svijeta i nas, pa za uvoz starodobnih automobila vrijede isti uvjeti kao i za nove”, kaže Jelić. Najvredniji su automobili s dobro očuvanim originalnim dijelovima ili pak njihovim vjernim replikama koje su također vrlo skupe. Samo lakiranje oldtajmera može vlasnika koštati oko tri tisuće eura. Rijetki su oni koji u Hrvatskoj na oldtajmerima pokušavaju zaraditi, a takve članovi oldtajmer klubova uglavnom preziru. U pravilu se radi o teško isplativom poslu, ali ima i iznimaka, pa se prepričava nedavna kupoprodaja jednog starog Forda kojeg je vlasnik platio osam tisuća eura, a preprodao čak za 25 tisuća eura. Da su takve zaista rijetkost potvrđuje i Marijo Zrna iz zagrebačkog Tehničkog muzeja koji je i procjenitelj oldtajmera. “O hrvatskom tržištu oldtajmera može se govoriti, ali se ne radi o vrtoglavim iznosima. Modela koji se mogu prodati za iznose od 50 do 100 tisuća eura tek je nekoliko”, kaže Zrna.

Restauriranje za njemačke vlasnike

U nekim europskim zemljama to je ozbiljan biznis. Tako se, prema nekim procjenama, u Njemačkoj prošle godine na oldtajmerima “okrenulo” oko pet milijardi eura, što od sajmova, prodanih dijelova, poreza i slično . Jedan od rijetkih koji je u Hrvatskoj pokušao zaraditi na oldtajmerima je Josip Jušić, povratnik iz Njemačke, koji je otvorio restauratorsku radionicu u Novoselcu kraj Ivanić Grada. Iako se nije pokajao što se vratio, priznaje da na hrvatskom tržištu ne bi mogao dovoljno zaraditi. Zato su mu glavni izvor prihoda inozemni vlasnici oldtajmera koji u njegovoj radioni restauriraju svoje ljubimce. Razlog je jednostavan – cijena restauracije u, primjerice Njemačkoj, tri puta je skuplja nego u Hrvatskoj. “Kod njih je satnica skuplja, a mi smo im još uvijek bitno jeftiniji”, kaže Jušić, dodajući kako je teško reći prosječnu cijenu restauracije jer to ovisi o mnogo čimbenika. Ipak, dodaje, nema prave restauracije ispod 20 tisuća eura, što znači da se za takve zahvate u Njemačkoj plaća 60-tak tisuća eura. Zbog toga je jasno zbog čega je taj hobi u svijetu rezerviran samo za elitu.

Kolekcije neprocjenjive vrijednosti

Ponosni, ali samozatajni vlasnik vjerojatno najveće kolekcije odtajmera radi u jednoj zagrebačkoj poliklinici i to kao – šef voznog parka. Dosad je uspio prikupiti pedesetak automobila i još toliko motocikala, za čije skladištenje je morao iznajmiti cijelu jednu halu. No i ona mu je postala pretijesna, pa ih je već počeo slagati jednog na drugi. Takve je kolekcije vrlo teško procijeniti jer se radi o autima koji su u različitom stanju, a ono je, pored godine proizvodnje, prve cijene i brojnosti serije, ključno za određivanje sadašnje cijene.