Zamislite sliku: pirotehničari s pčelarskim mrežama na glavi pažljivo se kreću po livadi za koju se sumnja da skriva nepoznat broj protupješačkih mina. Korak po korak približavaju se mjestu na koje se sjatio roj njihovih pčela – pouzdan znak da je mina baš tu. Znanstvena fantastika? Možda, no dr. Nikola Kesić, predstojnik Katedre za pčelarstvo na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, čvrsto vjeruje da će to jednog dana biti stvarnost. No da bi ideju proveo u djelo i ispitao njezinu djelotvornost (za što ima početni nagovještaj), treba novac, a Kezić se, zasad našao u začaranom krugu: država ne vjeruje da se njegov projekt može primijeniti, a u inozemstvu, gdje bi mu dali određena sredstva, traže da hrvatska država prva dade jedan dio.

Državna odbijenica
Projekt s pčelama pokrenut je prije tri godine. Hrvatski centar za razminiranje posredstvom svoje tvrtke kćeri Centra za testiranje, razvoj i obuku, pokrenuo ga je pod nazivima “Otkrivanje mina pomoću dresiranih pčela” i “Redukcije minski sumnjivih područja pomoću pčela”. Voditeljem projekata imenovan je Nikola Kezić. Nakon iznenađujuće dobrih početnih rezultata država je sasvim neočekivano putem Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta okrenula leđa i rezultatima i perspekivi projekta. U dopisu iz Ministarstva koje je potpisao ministrov pomoćnik dr. Hrvoje Zorc, odbijen je prijedlog za financiranje Kezićeva projekta u okviru programa TEST, s obrazloženjem da je “Tehnologijsko vijeće nakon više rasprava donijelo odluku da se projekt ne prihvati za financiranje, jer iako je dobro osmišljen, spada u kategoriju znanstvenih projekata”. Hrvoje Zorc nije želio opširno obrazlagati zašto je odbijen Kezićev i HCR-ov projekt. “To je interesantno sa znanstvenog stajališta, ali je predaleko od razine primjenjivosti, tako da je to gotovo čisti ‘science fiction’, a što nije predviđeno za financiranje našim programima. Kezić se nije ni žalio, pa ne vidim tu išta sporno”, rekao je Zorc. “Znanstveno vijeće HCR-a prihvatilo je moje projekte i registriralo ih u suradnji s Agronomskim fakultetom službeno kao svoje. Ohrabrenja upravo iz Ministarstva shvatili smo kao signale da projekte prijavimo i za financiranje, i sad kad smo ih prijavili, Ministarstvo nas je odbilo, rekao je Nikola Kezić, koji pokušava pronaći način da s pčelama na pouzdan način otkrije eksploziv u prirodi. ”S obzirom na to da je riječ o minskim poljima, pred nama je još mnogo odgovornosti i rada do prihvatljive pouzdanosti rezultata kojima težimo. Pasivnim načinom postigli smo već pouzdane rezultate. Njega provodima tako da postavimo košnice pokraj minskog ili minski sumnjivog polja, nakon čega pčele pustimo na pašu. Pčele svojim brojnim superfinim dlačicama nenamjerno pokupe i najsitnije čestice isparavanja eksploziva, u našem slučaju TNT-a, koje s vodenom parom izlazi iz zemlje gdje je zakopana mina. Pčele potom i te sitne tragove TNT-a donesu u košnicu gdje ih onda sofisticiranom opremom možemo i detektirati, opisuje Kezić pirotehničarsku ulogu pčela. Sve dok se ne otkrije zašto je količina otkrivenog TNT-a vrlo različita od košnice do košnice na istom prostoru, projekt je pravi znanstveno-istraživački izazov.

Unatoč odbijenici Ministarstva, Kezić je i 2005. godine nastavio s projektom, ali ga je izuzetno nepovoljno i kišno vrijeme, nepovoljno za rad s pčelama, usporilo u radu. Aktivni dio, nastavlja Kezić, temelji se zapravo na stvaranju poznatog Pavlovljevog uvjetovanog refleksa u dresuri pčela, kad se nastoji postići da pčela poveže određeni miris, u ovom slučaju TNT-a s hranom. Kezić i suradnici komade TNT-a stavljaju u pojilice sa sirupom kojem pčele ne mogu odoljeti, pa ih tako nastoje naviknuti i na miris TNT-a kao svojstven hrani. Zatim se pčele puštaju da potraže hranu u prostoru, čime bi posredno dovele i do minsko-eksplozivnih naprava. Hrvatska je jedna od minama najzagađenijih zemalja na svijetu, a uz već više uspjelih domaćih inovativnih projekata, Kezićev biološki projekt s pčelama privukao je pažnju stranih potencijalnih ulagača ili korisnika Kezićevih istraživanja. Zainteresirani su i sufinancirati Kezićev i HCR-ov projekt, ali uz uvjet da najprije RH podrži taj projekt i prva ga financira, kao što je praksa i u razminiranju. “Država mi je sad posredno zatvorila vrata pristupu stranim sredstvima, ali s druge strane, kao znanstvenika ta me istraživanja toliko zaokupljaju da neću od njih tek tako odustati. Novonastala će se situacija odraziti smanjenjem opsega i ranije predviđene dinamike istraživanja. Za taj se program zainteresirao i Pentagon, gdje smo bili na poziv generala Wasburga, koji nam je obećao i konkretnu pomoć, ali razmjernu ulaganju RH”, kaže Kezić.

Biljke detektori
Sa sličnom porukom Kezić se vratio i iz Berlina gdje je sudjelovao u radu znanstvenog simpozija Bundesanstalta für Materialforschung und prüfung BAM (Federalni institut za istraživanje i ispitivanje materijala). Kezić je predavanjem privukao veliku pozornost uvaženih znanstvenika iz SAD, Kanade, Švicarske, Švedske i Njemačke, ali sve se svodi da stranoj financijsko-tehnološkoj pomoći vrata otvara tek inicijativa i verifikacija projekta od strane hrvatske države. Zamjenik ravnatelja HCR-a Mirko Ivanušić kaže da u svijetu ima mnoštvo istraživanja oko razminiranja, od pasa koji su se već dokazali, pa do štakora ili čak i posebnih biljnih kultura koje, rastu li na minski zagađenom tlu, na predvidljiv način mijenjaju boju, pa u tom kontekstu valja gledati i napore i originalnost dr. Nikole Kezića. “Na to valja gledati i kao na potencijalno vrijedan izvozni proizvod, uspije li Kezić u svojoj lucidnoj ideji. Nažalost, ne odlučujemo mi u HCR-u o financiranju takvih projekata”, zaključio je Ivanušić. A Nikola Kezić već na proljeće nastavlja raditi na testnom minskom polju Cerovac kraj Karlovca, u nadi da će i od države stići pozitivan odgovor.