U Hrvatskoj ste gotovo četiri godine no hrvatski ne govorite. Je li teško funkcionirati?
– Većina Hrvata govori engleski. Imamo sreću, u Peugeotu Hrvatska velik broj ljudi govori francuski jezik. Naravno da postoji jezična barijera u svakodnevnom kontaktu.

Koliko Vam to stvara probleme u svakodnevnom životu?
– Poznajem nekoliko riječi hrvatskog jezika. Kad smo došli ovamo, otišao sam u mesnicu, žena je rekla da kupim dvije stvari. Prvu stvar sam uspio kupiti, ali koliko god sam pokušavao objasniti što još želim, mesar i ja nikako se nismo uspjeli sporazumjeti pa sam se kući vratio tek djelomično obavljenog posla.

Kako Vam je bilo živjeti ovdje?
– Ove četiri godine su mi jako brzo prošle. Bile su to četiri ugodne godine. Živimo blizu Šestina i vrlo je ugodno živjeti okružen prirodom i zelenilom. Maksimalno sam pokušao upoznati Hrvatsku, posebno jadransku obalu, kamo se automobilom može stići već za dva sata.

Jeste li već prije bili u Hrvatskoj?
– Ne, ali sam prije 30 godina prošao kroz Hrvatsku. Tada još nisam imao 18 godina i s prijateljima sam krenuo iz rodnog Liona u Grčku na najjeftiniji način – autobusom. Putovali smo 50 sati i još pamtim autocestu između Zagreba i Beograda koja je bila specifična po tome da tada ništa nije odvajalo suprotne smjerove. Nisam tada ni pomišljao da ću doći živjeti u Hrvatsku.

Nije valjda ta autocesta bila prvo na što ste pomislili kad ste čuli da ćete doći živjeti u Hrvatsku?
– Ne, prije svega sam pomislio na obalu. Prije sam bio u Tunisu pa mi kolege znaju reći da sam se specijalizirao za turistička odredišta.

Može li se usporediti život u Tunisu i u Hrvatskoj?
– U Tunisu sam živio na sjeveru, uz more gdje je vrlo toplo čitave godine, što mi odgovara. U Hrvatskoj smo ponovno otkrili da postoji i zima. Otkrili smo i snijeg za Božić koji nije čest u Francuskoj. Hrvatska je na neki način ipak bliža našoj kulturi.

Prosječan čovjek vjerojatno Vam zavidi na takvom životu, no u kolikoj je mjeri to što se svako toliko selite privilegija, a koliko se teško stalno prilagođavati na drukčiju sredinu i kulturu?
– Teško je u određenom smislu jer vodimo cijelu obitelj sa sobom i odmičemo je od korijena. Dakle, to nije samo profesionalni nego i obiteljski izbor. No to iskustvo koje djeca stječu može se shvatiti i kao bogatstvo jer postaju otvorenija prema drukčijim kulturama i načinima življenja. Mislim da moje kćeri imaju puno širu viziju svijeta nego što sam je ja mogao imati u njihovim godinama. Meni je to u potpunosti pozitivno.

Mislite li da su Vam one zahvalne zbog takvog načina života ili se žale što ste ih odveli iz Francuske?
– Ni jedno ni drugo. Dobro žive takav način života. Nisu posebno zahvalne jer vjerojatno nisu ni svjesne različitosti. Mlađa kći imala je dvije godine kad smo otišli u Tunis i ona misli da nam je tamo dom. Ako bismo se i morali vratiti u Francusku, mislim da im to ne bi predstavljalo problem jer se dobro prilagođavaju.

Što biste savjetovali stranim biznismenima koji dolaze raditi u Hrvatsku?
– Budite bolji od mene i naučite hrvatski jezik. Ne odustajte lako, budite strpljivi i pokušajte stvoriti dinamičnu grupu za timski rad.

Nekako mi se čini da na lijep način želite reći da nije baš jednostavno poslovati u Hrvatskoj?
– Svaka je zemlja specifična na svoj način. Hrvati su privatno vrlo otvoreni i rado surađuju, no u profesionalnom smislu se teško postiže timski rad. Bilo bi dobro kad bi taj privatni model jednostavno preslikali i na posao.

Kako su se snašla Vaša djeca u Hrvatskoj?
– U Zagrebu ima jedna mala škola u kojoj je nastava na francuskom. Dobro su se integrirale u toj školi. Mlađa kći pohađa tečaj hrvatskog jezika, mislim da ga razumije, ali se ne usudi govoriti.

Ako odete, hoćete li se vraćati u Hrvatsku na odmor i gdje biste ga voljeli provesti?
– Nadam se da ću doći. Meni su najljepši vaši otoci i uživao sam ih otkrivati brodom. Volio bih to ponovno učiniti. Sigurno ću se vraćati i zbog otoka i da posjetim prijatelje koje sam stekao.

Koliko Vam je sport važan u životu?
– Jako ga volim iako se njime toliko ne bavim. Ali sposoban sam gledati bilo koji sport koliko god da traje unatoč prigovorima moje supruge. Naravno, nogomet mi je najdraži.

Je li francuska nogometna reprezentacija bolja od hrvatske?
– Nadam se. Naša se ekipa ponovno izgrađuje pa im u posljednje vrijeme ne ide baš tako dobro. Posljednja utakmica protiv Hrvatske pokazala je da su nam prezentacije prilično uravnotežene.

Pratite li skijanje? Malo je nedostajalo da Jean Baptiste Grange ‘otme’ mali kristalni globus Ivici Kosteliću…
– Išao sam prije tri godine na Sljeme na Snježnu kraljicu, no Grange tada nije pobijedio, već godinu kasnije. On je nevjerojatan tehničar, dok Kostelić ima veliku energiju i želju kojima se samo možemo diviti. No uspoređujemo li hrvatske i francuske sportaše, treba reći da u Francuskoj ima 80 milijuna stanovnika, a u Hrvatskoj nešto više od četiri milijuna, dok su rezultati hrvatskog sporta jako dobri, od skijanja, tenisa, rukometa, nogometa, vaterpola…

Kako to da Francuzi u rukometu uvijek pobjeđuju Hrvate?
– Nije točno, izgubili smo u kvalifikacijama, prije nego što smo pobijedili u finalu. U rukometu imamo jako dobre igrače što čudi jer u Francuskoj taj sport nije popularan poput nogometa. Francuski igrači kažu da je hrvatska reprezentacija najbolja od svih s kojima su se susretali. Možda bi čak Francuska i izgubila od Hrvatske da se nije igralo u Zagrebu jer su igrači bili pod velikim pritiskom. Bio sam na finalu i bilo je veličanstveno.

Kaže se da su Francuskinje žene s najviše stila. Zaostaju li Hrvatice puno?
-U današnje vrijeme nema tipičnih Francuskinja zbog brojnih kultura koje su isprepletene u Francuskoj. Možda Francuskinje imaju veću potrebu za slobodom i tolerancijom. Hrvatske žene ne poznajem baš dobro, ali rekao bih da su vrlo elegantne i pomalo misteriozne.

Pratite li Vi modu? Koliko Vam je važno da se odijevate u skladu s trendovima?
– Modu pratim i ne pratim. Volim stvari koje imaju određen stil, ali neću kupiti nešto što je zadnji krik mode samo da bih bio u trendu. Ali volim lijepe stvari sa stilom.

Koliko Vam je nedostajala francuska kuhinja ?
– Nije mi toliko nedostajala jer kuhamo i kod kuće. Više mi nedostaju određeni proizvodi, više u Tunisu nego u Hrvatskoj. Najviše su mi nedostajali francuski sirevi, a u Tunisu mesni proizvodi. U Hrvatskoj najčešće možemo pronaći sve što želimo izuzev “kornišona”, malih krastavaca. S druge strane ovdje sam otkrio ajvar koji nisam poznavao prije i jako mi se sviđa.

Jeste li otkrili neki hrvatski specijalitet koji Vam se jako svidio?
– Volim janjetinu, svejedno je li na ražnju ili ispod peke. Kulen također kao i pršut te istarske bijele tartufe.

Imate li najdraži restoran?
– Najčešće odlazim u Lagvić koji se nalazi svega dvjestotinjak metara od moje kuće jer se ljeti s njihove terase pruža prekrasan pogled na Zagreb.

Što mislite o hrvatskim vinima?
– Hrvatska vina su dosta različita od francuskih i jako ih cijenim, naročito crvena kao što je zlatni plavac.

Koje Vam je najdraže francusko vino?
– Najdraža su mi vina iz regije Burgundije gdje se proizvode vjerojatno najkvalitetnija francuska vina. Ona su puno lakša od hrvatskih, ali s nevjerojatnim okusom.

Najdraže mjesto u Hrvatskoj?
– Plitvička jezera su prekrasna. Svoje goste obično vodim tamo i svi koji su bili oduševili su se.

Što biste preporučili Hrvatima da posjete u Francuskoj?
– Jako je puno mjesta koja vrijedi posjetiti u Francuskoj i sve ovisi o tome što posjetitelj traži. Hrvati koji vole more morali bi posjetiti ocean, ali i ljepote Provanse koja je prepuna boja.

Jeste li zadovoljni rezultatima Peugeota u Hrvatskoj? Imali ste nesreću da ste došli u Hrvatsku upravo na početku krize.
– S tim se moramo nositi u našem poslu. Još je vrlo teško, ali mogu reći da smo uspjeli prebroditi teške trenutke. Važno je da smo uspjeli zadržati udio na tržištu, ali i mrežu koja je ostala efikasna. Sad idemo prema izlasku iz krize, a što se tiče naše ponude, organizacije i mreže, spremni smo ostvarivati dobre rezultate.

Znate li kamo ćete nakon Hrvatske?
– Ne znam još ni hoću li otići iz Hrvatske niti gdje ću otići ukoliko u Peugeotu tako odluče.

Naša vozila imaju dušu

O ‘njemačkoj’ konkurenciji
Moramo se prilagoditi tržištu i kupcima. Jasno nam je da su hrvatski kupci okrenuti tradicionalno prema njemačkim markama koje su ovdje nekako sinonim za kvalitetu. No i mi imamo vrlo kvalitetan proizvod, a naša je prednost što imamo prepoznatljiv i jedinstven stil, naša vozila imaju dušu, Hrvati vole automobile. Naš novi model 508 ima eleganciju i stil, a pritom je kvalitetan poput konkurencije.

Preporuka za hrvatskoga kupca
Srce tržišta su vozila srednje klase, a tu nudimo model 308 koji se izvrsno prodaje. Za one koji žele biti malo različitiji imamo 3008 koji je po mom mišljenju savršen za obitelj. Nešto je skuplji od modela 308, ali zadovoljava sve putnike. I ja ga vozim!

Kriza i autoindustrija
Kriza još nije završila. Tržište automobila polovicom prošle godine dotaklo je dno i sada pomalo kreće uzlaznom putanjom. Nadam se da ćemo imati odličnu turističku sezonu i nov uzlet nakon nje.