Rođenje Kristovo često je u povijesti umjetnosti bilo inspiracija slikarima. Vrhunska umjetnička djela na teme Rođenja i Poklonstva kraljeva nalazimo u ranoj talijanskoj renesansi, a posebno u rascvjetanoj visokoj renesansi sjevernjačkih zemalja (Nizozemske i Njemačke). Jedno od tih je “Poklonstvo Kraljeva” Petera Breughela, koje je ujedno i prvi prikaz snijega u povijesti europske umjetnosti. Ovo djelo specifično je i po tome što je prikaz poklonstva umjesto u Betlehem stavljen u kontekst flamanskog sela i time je tema i poruka približena običnom gledatelju. Neko ozbiljno djelo s prikazom rođenja Kristova ili Poklonstva Kraljeva teško ćemo naći unutar zadnjih stotinjak godina, no Božić se kao tema eksploatira fantastično uspješno u umjetnosti marketinga. Djed Božićnjak kakvog ga znamo i koji je za nove naraštaje sam simbol Božića, zapravo potječe s reklame za Coca-Colu. Iako je već i ranije slavni djedica počeo dobivati svoje sadašnje obličje, Coca-Colina ga je reklama dotjerala do konačnog “klasičnog” izgleda i kanonizirala njegov lik kao Božićno pravilo: u 1930-ima u ilustraciji Haddona Sunblooma i kasnije u djelu nenadmašnog Normana Rockwella. I dok nas sa Sunblomove ilustracije za božićnu Colu razgaljuje crvenonosi rumeni Djedica koji dječaku i djevojčici u spavaćicama iz frižidera nudi hladnu Colu (umjesto da im dadne topli čaj i pošalje ih u krevet), rastapamo se u imaginarnoj zvonjavi tisuću zvonaca božićnog veselja, i već smo u žrvnju zahuktale predbožićne ludnice šoping-centara diljem svijeta. Uoči Božića svaki artikl dobiva svoj ukras na ambalaži, ovdje zvonce i božikovina, ondje kapa djeda Božićnjaka, jeleni, zamotani darovi. Ako ništa, barem na izlogu piše Božićni popust. U cijelom tom pretjerivanju, dok mahnito grabimo sve i svašta odnosno kupujemo darove najdražima, da li se ponekad sjetimo zbog čega je sve ovo zapravo?

Ovisno o dijelu svijeta u kojem bismo se zatekli, davno, davno, poklone su u božićno doba donosili Kristkindl (u Njemačkoj) ili St. Nicolaus skandinavskih zemalja, koji je isto što i Sveti Nikola kod nas. Općom globalizacijom dragi se Svetac, zaštitnik putnika i pomoraca, multiplicirao, obukao na se odijelo sjevernjačkih patuljaka, upregnuo sobove u saonice i uz zvečanje praporaca pošao bacati poklone kroz dimnjake širom svijeta, na veselje starih i mladih. Zašto je i kako iz svakodnevne potrošačke božićne ikonografije izostavljen lik malog Isusa, Kristkindla, odgovor ćemo vjerojatno naći u samom pijetetu prema nedodirljivosti Božanstva, u čistoj pristojnosti prema svetosti imena i djela. I dobro da je tako. Ta tema se zadržala na jednom ipak uzvišenom nivou, u postavljanju Božićnih jaslica, čiji se prikazi umnogome oslanjaju na klasična djela spomenute renesanse, a ponekad se ide u male “ekstravagancije”, pa znamo vidjeti i neka modernistička rješenja. I tako, dok šetamo ulicama okićenih gradova, blještavih od svjetla i srebrnih kuglica, dok lutamo dućanima i upijamo ukrašene izloge u potrazi za “baš pravim poklonom”, mogli bismo malo stati i prisjetiti se da je u samom početku ovoga svega što danas nazivamo Blagdanom Božića bilo jedno rođenje i jedno dijete kojemu je dobrodošlicu poželjela Zvijezda padalica, jedini ukras tada na nebu, i neki kraljevi koji su iz svojih kraljevstava krenuli na put da mu se poklone, i neki anđeli i pastiri. I mogli bismo se sjetiti svih darova koje je to dijete poklonilo čovječanstvu, pa sada njemu u čast i mi poklanjamo zrnca sreće i dobre volje jednom godišnje o jednom velikom blagdanu.

Maja Pušić-Čerić i Ranko Čerić, akademski slikari