Nebodere u kojima je prije bankrota bio Lehman Brothers zauzeo je JP Morgan. Sjećate se vica. Developer je prostor iznajmio valjda najpouzdanijem klijentu na svijetu, a da bi, iako 'to nije bilo potrebno, jer je naplata sigurna', sve uradio po knjizi, ugovor je ipak osigurao.

Partner je opet bio takav da 'nema šanse' da nešto pođe po zlu – AIG. Nakon dosta vremena opet u Londonu, prvo sam bacio pogled na Canary Wharf, svi katovi nebodera su blještali. A ima li što prirodnije, nego da u prostor propale banke, kojoj je tako dobro išlo da su njezine zaposlenike prepoznavali i po odijelima skupljim od standarda branše, uđe JP Morgan!? Britanci su zabrinuti. A investicijski bankari koji su preživjeli najgore godine još su i zabrinutiji. Industrija se sužava. Bilo je nekoliko serija otpuštanja, 20 pa opet 20% zaposlenih. Neke su kuće najbolje u povijesti poslovale baš lani, ali se na plaćama, a kamo li bonusima, to ne vidi. Ne da su daleko od željenih, nego nisu blizu ni iznosima kojima su se potajno nadali. Na mnogim mjestima bonusa ni nema, a tu je i strah koji se uz pivo na šankovima izgovara kao "za idući crunch mogao bi biti odgovoran regulator, jer ide u drugu krajnost".

Testirao sam sebe ne navodeći ih na odgovore koje sam želio čuti. Jednog od njih sam pitao: švicarski franak, ili norveška kruna? Prošireno pitanje, koje bi sadržavalo više ili sve elemente za odluku se podrazumijeva. Švicarski franak, naravno, odgovorio je. Mali free float?, pitao sam. U nekoj idućoj krizi ni Švicarska narodna banka ne bi mogla održati tečaj? Sugovornik se – savjet ne tražim, niti bih ga dao – složio. Naravno da ovo što slijedi nije ničija službena investicijska strategija, i nema veze što razgovaraju sa strancem iz nevažne zemlje, kažu da je izreka kako postoje tri sigurne luke, safe heaven: švicarski franak, zlato, i nekretnine u zapadnom dijelu Londona. Jer su se i u krizi uglavnom tržile po traženoj cijeni. Morao sam pitati i za P/E po Shilleru i ponašanje tržišta. Dakle, pitam čovjeka, da ti, a profić si, znaš sve rizike, ponudim da nas dvojica idemo u posao u kojemu ćemo možda, ali samo možda, uloženo vratiti za 23 godine, poslao bi me k vragu. Zašto onda na ljepši način, uljuđenije, ne šalješ k vragu sve koji na tržište ulaze na P/E 23? Ha!, savjet ne tražim, niti bih ga dao, ali odgovor nije neuvjerljiv.

Zato što je dobra oklada da centralnim bankama ne preostaje drugo nego da i dalje tržišta snabdijevaju novcem. Potom smo malo raspravljali o scenariju nebulozne inflacije. Nevolje koje u Hrvatskoj imam želim li kupiti fizičko investicijsko zlato su ih nasmijale. Ali nisu se šalili pitajući gdje bih uopće držao to zlato. U kojem sefu koje banke i gdje bi ona bila? Istina, količina koju bih kupio stala bi u džep, ne traži se tu ni banka ni sef, niti sam baš mislio na scenarij iz Mad Maxa. Britanija, više nego što mi to doživljavamo, raspravlja o mogućnosti izlaska iz EU. No istinska klasa, ljudi koji razumiju dubine u kojima bi se o tome trebalo odlučivati, razumije i zašto narodima nitko ne kaže dvije istine koje i ne idu ruku pod ruku.

Prva, dok Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, Portugalu, a vjerojatno i Francuskoj nasušno treba slab euro, jasne su blagodati vlastite valute, to jest svih alata koje podrazumijeva. Jasno je koje bi bile koristi da se Europska centralna banka stvarno počne ponašati kako se od centralne banke očekuje, što bi podrazumijevalo i nešto jače integriranje. Druga istina je da možeš Grcima, Španjolcima i ostalima dati da sami odrede snagu eura, ili svoje valute, ali rezultat bi bio isti. Kina je nagomilala dolara da svo svjetsko zlato može kupiti dvaput. A kad u gadnoj nedosljednosti uhvatiš zerohedge.com, da piše i da će se cijeli financijski sistem rasprsnuti i prouzročiti kataklizmu, a ujedno da je i zlato balon koji samo što se nije ispuhao – hej!, dajte se odlučite – onda je jasno koliko je glib dubok. Nemam plan, o nadi u idućem broju.

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, VIRO-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).