Da Vlada nije iz nekadašnjeg ureda za e-Hrvatsku izbacila sve funkcije osim informatizacije državne uprave, teško bi danas imala sustav e-Građani, državni telekom Odašiljače i veze, internu državnu mrežu Hitronet i središnju organizaciju za buduću informatizaciju države, takozvani državni IT odjel, tvrtku APIS IT.

Darko Parić, pomoćnik ministra Uprave zadužen za državnu informatizaciju, odnosno e-Hrvatsku, u dvije je godine napravio ono što je na papirima stajalo desetak godina.Sad je pak vrijeme da e-Hrvatska ponovo postane puno širi pojam od informatizacije države. Pod pojam e-Hrvatske Vlada bi trebala ponovo uključiti pojam e-poslovanje, jer država je sada kadra isporučiti infrastrukturu nužnu za ubrzavanje e-poslovanja. Također, e-Hrvatsku bi trebalo pretvoriti i u snažnu potporu IT poduzetništvu, posebno startupima, koji će svojim radom poticati državu da svoj postojeći sustav neprekidno poboljšava.Praksa pokazuje da bez sustavnog rada, koji uključuje definiranje organizacije poput ureda za e-Hrvatsku, zatim bez osobne političke odgovornosti jednog čovjeka, poput Darka Parića, te snažne političke potpore koju je Vlada dala informatizaciji države zbog obećanja smanjivanja troškova, uspjeh izostaje. Upravo se to vidi na primjeru razvoja e-poslovanja u Hrvatskoj.Najsvježije javno dostupne statistike o tome koliko je ono razvijeno u Hrvatskoj stare su gotovo desetak godina.

Najveći uspjeh razvoja e-poslovanja u Hrvatskoj nedavno je završeni višegodišnji pilot projekt slanja e-faktura u dvije najveće kompanije u Hrvatskoj, Ini i Agrokoru, te "Smjernice za postupanje prilikom razmjene računa u elektroničkom obliku primjenom EDI sustava", koje je napisalo Ministarstvo gospodarstva, čime proizvođači ERP-ova mogu u njih uvesti e-račun.Usporedbe radi, domaće tvrtke koje rade s velikim stranim kompanijama već odavno koriste e-fakture, a u inozemstvu se više ni ne govori o e-računu već inovativnim oblicima plaćanja. Da bi apsurd bio veći, Hrvatska je čak nazadovala u e-poslovanju time što je lani uvela obvezu fiskalizacije internetskim trgovinama.Sve se to događa jer ne postoji niti jedan ured i niti jedan političar koji ima ovlasti rješiti te probleme i uz to uživa podršku Vlade. Načelno je za razvoj e-poslovanja u Hrvatskoj odgovorno Ministarstvo gospodarstva. Međutim, tamo objašnjavaju da vlasniku internetske trgovine ne mogu u cijelosti pomoći.

Ima li problema sa špedicijom i općenito carinjenjem, to mora rješiti Ministarstvo financija. Ukoliko je pak problem s kočenjem izvoza zbog neočekivanog rasta cijena dostave u inozemstvo nakon ulaska Hrvatske u EU to bi trebalo rješiti Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i tako u krug.Vlada je osnovala Nacionalno vijeće za elektroničko poslovanje. Ideja tog savjetovanog tijela nije loša. Okuplja sve ključne čimbenike. Međutim, u njemu sjedi čak 30 ljudi i iako se ove godine, navodno, sastalo dva puta, niti jedan zaključak, dopis, opis ili fusnota o njihovom radu nije objavljen na stranicama Ministarstva gospodarstva.Umjesto toga, glavnu riječ u razvoju e-poslovanja i obrazovanju poduzetnika kako uspješnije e-izvoziti preuzele su razvojne agencije, poput zagrebačke Raze, koje su za to dobile sredstva iz EU fondova.

No, ni ti hvale vrijedni pokušaji ne mogu napraviti veći pomak ukoliko država ne ukloni barijere e-poslovanju.Osim e-poslovanja u e-Hrvatsku bi trebalo vratiti i startupe. Ne mora se e-Hrvatska baviti izravno razvojem startupa i djeljenjem novca, jer to pokušavaju raditi Ministarstvo poduzetništva i Ministarstvo gospodarstva kroz davanje poticaja, razvoj poduzetničke infrastrukture, razvoj crowdfundinga i stvaranje prvog VC fonda, te općenito stvaranje poticajnih uvjeta za ulaganja u startupe. No, država bi kroz e-Hrvatsku za razvoj tog novog izvozno orijentiranog poduzetništva trebala učiniti još nešto, o čemu do sada nije razmišljala. Trebala bi kreirati izazove za razvoj startupa kroz kreiranje novih tržišta i omogućavati startupima da u Hrvatskoj dobiju prvu referencu.

Da to može, država je pokazala na primjeru fiskalizacije. Znači projekta informatizacije države u kojem je budući državni IT odjel, tvrtka APIS IT, napravila osnovnu infrastrukturu i propisala standard po kojem su privatne tvrtke mogle izraditi svoje sustave, tj. fiskalne blagajne, i zatim ih prodavati na tržištu. Uz taj način, država može potaknuti razvoj startupa i kroz open data projekte te kroz projekte razvoja na području globalno interesantnih tehnologija. Primjerice, mogla bi potaknuti razvoj NFC plaćanja, beacona, M2M, robotike, energetskih i poljoprivrednih tehnologija. No, bez osobe koja će imati mandat koordinirati rad više ministarstava, praksa pokazuje, to nije moguće realizirati.