Lista poreznih dužnika nije ništa revolucionarno, više je zemalja koje ju objavljuju, primjerice: Srbija, Grčka i Italija. Neke zemlje ne objavljuju takve liste, jer dužnici ne preživljavaju dugo, čim poduzeće duguje novac – ide u stečaj. Vaše ime na listi srama stoga ne mora biti najgora moguća stvar koja vam se dogodila.

Pitanje je što će se promijeniti, ili bolje rečeno hoće li se išta promijeniti objavljivanjem liste dužnika. Hoće li se poduzeća koja se nađu na toj listi dovoljno prosramiti i platiti porez?

Damir Novotny, ekonomski analitičar, objavljivanje liste poreznih dužnika smatra lošom idejom, samim tim što ispada da hrvatski poduzetnici ne žele plaćati porez. Kada bi problem i bio u tome da poduzetnici ne žele platiti porez tada bi to bilo pitanje pravosuđa i naplate poreznog duga, kaže u razgovoru za Poslovni.hr.

Novotny naglašava da je problem dužnika puno dublji, a uzroci neplaćanja se dijelom kriju u lošoj poreznoj politici, pritom misli na PDV. Naime, naši poduzetnici PDV nakon izavanja fakture moraju prikazivati odmah (na mjesečnoj bazi), dok su porezne politike ostalih zemalja takve da se porez prikazuje kvartalno ili polugodišnje. Veliki je problem što poduzeća dugo čekaju na naplatu, i nastala nelikvidnost onemogućuje poduzećima plaćanje poreza u zadanom roku. Sama lista poreznih dužnika nije toliko bitna, bitno je riještiti uzrok dužničke krize, kaže Novotny. Naš sugovornik spominje Austriju i Njemačku kao primjere država s poreznim politikama koje su prijateljski nastrojene prema poduzetnicima, te da ondje svi plaćaju porez, a ukoliko netko i ne plati, to onda riješava pravosuđe. Island je također uveo dobre porezne politike koje su pomogle rješavanju njihove dužničke krize.

Neki smatraju da se uz listu poreznih dužnika treba objaviti i popis poduzeća kojima je država otpisala dugove, kako bi se otkrilo koja su to poduzeća koja su uživala takve privilegije i povlasice. Prema Novotnyu, s davanjem povlastica i privilegija zapolečo se još u 90-ima, kada je HDZ-ova Vlada određenim poduzećima osim poreznih davala i druge povlastice.

Vrlo zanimljivo bi bilo čuti objašnjenje države kako je uopće omogućeno poduzećima da postanu dužnici, odnosno da ne plaćaju doprinose radnicima, da isplaćuju plaće na crno i slično. Ova pitanja zadiru i do samog stečajnog prava i postavljaju novo pitanje: zašto neki dužnici još nisu u stečaju?

Jadranaka Kosor kaže da je i njezina Vlada htjela učiniti nešto slično, ali su joj tada ti isti stručnjaci iz Ministrastva financija, s kojima danas surađuje Linić, rekli da je to neizvedivo. Dok je Hrvatima takva lista bila dosada navodno neizvediva, Srbi su je već objavili, i proširili u međuvremenu. I ne samo to, Srbija već ima uveden porez na dividende i porez na imovinu. Prema navedenome, moglo bi se reći da je Srbija naprednija od Hrvatske. Novotny ipak naglašava bitnu razliku između poduzeća koja su se našla na srpskoj listi poreznih dužnika i hrvatskih poduzeća koja će se naći na toj listi. Srbija je imala problem da njihova poduzeća uistinu nisu htjela plaćati porez, dok hrvatska poduzeća muči porezna politika.

Pisanje o ovoj aktualnoj temi na našoj političkoj sceni dovodi i novinare u nezavidan položaj, jer su i oni sami zaposlenici nekih poduzeća koja će se naći na Linićevoj listi poreznih dužnika. Novotny smatra da postoji mogućnost da vlasnici tih poduzeća vrše pritisak, međutim novinari bi bez obzira na sve trebali biti objektivni i prenositi samo činjenice.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom