Još se ne zna tko će, kada i kako izbaviti poduzetnike iz klinča u kojem ih drže zarobljenima upravna tijela i Upravni sud. Upravna tijela produciraju milijune nezakonitih upravnih akata, a Upravni sud ih masovno poništava, no poduzetnicima, dok čekaju, prolazi vrijeme i gubi se novac.

U upravnom sporu “pada” između 40 i 50 posto upravnih akata državnih upravnih organa, te oko 25 posto akata lokalnih vlasti, a velik broj zahtjeva podnijeli su gospodarski subjekti. Da bi došli do presude u upravnom sporu protiv upravnih tijela, treba proći najmanje tri godine. Navodno će tako, s istim zakašnjenjem, pasti na Upravnom sudu i odluka Komisije za vrijednosne papire koja je poništila stjecanje vlasništva SN Holdinga na 88 posto dionica Liburnije. Poduzetnici se susreću s prvim problemima zbog neprofesionalne javne uprave u upravnom postupku kada zatraže razna odobrenja i dozvole. Postupak može trajati beskonačno dugo, a nakon muka s birokracijom, koja obilato griješi, problemi im se nastavljaju u upravnom sporu. Tuže li upravna tijela zbog nezakonitosti, ostvarit će pravdu, ali toliko sporo da će to razoriti volju za poduzetnički pothvat. Problem je ovdje što se šutnja administracije u Hrvatskoj ne tretira kao nezakonita ogluha, a službenici su bahati. Za razliku od toga, EU brani poduzetnike i građane od mogućih deformacija, pa ima standard po kojem se, nakon 60 dana od podnošenja zahtjeva, smatra da je on pozitivno riješen. Upravni sud u 2008. još rješava zaostatke iz 2004. i ne dira ga što u međuvremnu propadaju investicije, što male tvrtke odlaze u bankrot, što država ubire manje poreza i slično. Bitno im je da se tamošnji suci znoje od rada iako to baš ništa ne znači onima koji su tužili birokrate. Iz perspektive zaštite ljudskih prava i javnog interesa, te pojedinačnih prava poslovnih subjekata kojima vrijeme predstavlja novac, upravno sudstvo u Hrvatskoj djeluje kao vremenski stroj. Rješava sporne situacije iz prošlosti, a javna uprava, kao da je najuspješnija hrvatska tvornica, bez premca producira nezakonite akte. Drži u ladici predmete i dugo ih rješava, a to budi sumnje da mnogi zapravo čekaju mito. I nikom ništa, u praksi nema pomaka. No Upravni sud pogrešno misli da ima “alibi” što ne može rješavati aktualne probleme u vremenu u kojem oni nastaju, a time objašnjava i kašnjenje rješenja afere Liburnia. Iz nagomilanih sporova Upravni sud ima izlaz, ali nema volje. Može djelovati brzo u slučaju svih gospodarski važnih predmeta, a Liburnija je sigurno hitan predmet i bez požurnica. Odvjetnik Tin Dolički, koji zastupa SN Holding u sporu protiv države, tvrdi da je nekoliko puta Upravnom sudu pisao požurnice. S druge strane, glavnogovornica tog suda navodi u business.hr-u da to nitko od suda u konkretnom predmetu nije tražio. Dolički štoviše tvrdi da su tražili i usmenu javnu raspravu, no kaže da to sud izbjegava. Navodno se nikad nije presudilo na temelju usmene javne rasprave iako to zakon dozvoljava. Za ovaj slučaj, čini se, transparentnost predstavlja elementarnu nepogodu.