Dok su pozitivni trendovi u novim članicama pridonijeli ukupnom smanjenju nezaposlenosti u Europskoj uniji, posljednje Eurostatovo istraživanje tržišta rada, u koje su uključene i zemlje kandidatkinje, pokazuje da na tržištu rada postoje velike razlike među članicama. Najveće su oscilacije u raširenosti zapošljavanja na nepuno radno vrijeme. U prosjeku su takozvani “part-time” radnici u drugom tromjesečju 2007. godine činili 18,2 posto ukupno zaposlenih u 27 zemalja Unije. Najviše ih je pritom u Nizozemskoj, u kojoj na nepuno radno vrijeme radi čak 46,9 posto zaposlenih. Gledajući detaljnije podatke prema spolu, čini se da je takav vid posla način na koji se osobito zapošljavaju žene jer je njihov udio u ukupnoj zaposlenosti ženske populacije u Nizozemskoj čak 75 posto, dok je među muškarcima taj udio niži, 23,7 posto.

Rad na određeno vrijeme
Za Hrvatsku nema podataka za ovu godinu, no prema podacima za drugi lanjski kvartal, 9,1 posto zaposlenih radilo je na nepuno radno vrijeme. Po tome Hrvatsku bi se moglo svrstati među slabije razvijene ili zemlje Unije s višom stopom nezaposlenosti s obzirom na to da je najniži udjel takve vrste zaposlenika u Bugarskoj (1,8 posto), Slovačkoj (2,7 posto), te Mađarskoj, Češkoj, Grčkoj, Cipru… Više od 26 posto zaposlenika u Njemačkoj također radi na nepuno vrijeme, četvrtina svih zaposlenih u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Danskoj, a gotovo 23 posto je udio te populacije i među zaposlenima u Austriji i Belgiji. Sektorski, “part-time” zapošljavanje najčešće je u uslugama, te trgovini, prijevozu i komunikacijskom, poslovnom i financijskom sektoru, ali i poljoprivredi, dok je najmanje zastupljeno u sektoru industrije, energetike i građevinarstvu. Osim u pogledu “part-time” zaposlenja, znatne su oscilacije među članicama EU i kad su posrijedi udjeli zaposlenih s ugovorima na određeno radno vrijeme. Najviše takvih zaposlenika ima u Španjolskoj, u kojoj čak 31,8 posto svih zaposlenih radi na određeno. Prosjek 27 zemalja Unije inače je 14,4 posto za drugi kvartal 2007., dok za Hrvatsku također nema svježijeg podatka od tog razdoblja u prošloj godini, a u kojoj je udio zaposlenih na određeno radno vrijeme iznosio 11,6 posto. Pretpostavi li se da taj podatak nije bitnije promijenio, Hrvatsku to stavlja ispod prosjeka Unije. Taj vid zapošljavanja najmanje je rasprostranjen u Rumunjskoj (1,6 posto), te Estoniji, Litvi, Letoniji, Malti, Slovačkoj i Velikoj Britaniji. Osim u Španjolskoj, znatne udjele u ukupnom broju zaposlenih ove kategorije imaju još Poljska (više od 28 posto), te Portugal, Slovenija, Švedska i Finska. Po djelatnostima, zapošljavanje na određeno radno vrijeme najčešće je u sektoru poljoprivrede i ribarstva te u građevinarstvu.

Najaktivniji Danci
Fleksibilnost koja je dakle tipična za razvijene i posebice za zemlje s europskog sjevera odražava se i u najvažnijim obilježljima tržišta rada, odnosno nižim stopama nezaposlenosti i višim stopama zaposlenosti te aktivnosti. Najaktivniji stanovnici EU su Danci, kod kojih je čak 80 posto stanovnika od 15 do 64 godine radno aktivno, a najniža je stopa aktivnosti među članicama Unije na Malti, svega 59,6 posto, no to je više nego u Hrvatskoj s obzirom na to da je prema posljednjim podacima DZS-a više od polovice, oko 1,87 milijuna, neaktivno.

U EU se tjedno radi tri sata manje nego u Hrvatskoj

Statistički, zaposlenici u 27 članica EU tjedno u prosjeku odrade 37,4 sata, što je za gotovo tri sata manje nego u Hrvatskoj. Najviše sati u tjednu odrađuje se u novim članicama Unije. Tako su Letonija, Poljska, Grčka, Češka, Rumunjska i Bugarska članice u kojima zaposlenici odrađuju najviše sati, dok radni tjedan traje najkraće za radnike u Nizozemskoj, svega 31,6 posto. U tom “društvu” su još i Švedska i Danska (s po 34,5 sati tjedno), Velika Britanija (35,7 sati) i Njemačka (35,8 sati).