Petnaest mjeseci otkad je na snazi zakon o kreditnim institucijama konačno su zaživjeli i njegovi ključni podzakonski akti, posebice onaj o kapitaliziranosti banaka. Od kraja prošlog tjedna tako najmanja stopa adekvatnosti kapitala, indikator stabilnosti banke pa posljedično i čitavog sustava, podignuta je sa 10 na 12 posto.

To je za štediše, klijente i gospodarstvo izvrsna vijest, no sama za sebe malo toga mijenja. Domaće banke ionako imaju prosječnu stopu iznad 15 posto, dvostruko više od Europe kojoj je prosvjetljenje došlo tek nakon puno milijardi eura ulupanih za spas banaka u proteklih dvije godine. Zločesto bismo mogli reći da je Hrvatska narodna banka imala prilično dobar osjećaj za mjeru i usprkos prepisivanju direktiva zadržala dovoljno hladnu glavu da iskoristi “joker” – diskrecijsko pravo da odredi višu stopu adekvatnosti i zadrži sustav da ne ode k vragu. No u tišini nova regulativa mogla bi donijeti tektonske promjene, a “jokera” ovaj puta nema. Uz višu letvicu promijenio se i izračun adekvatnosti: kapital u brojniku ostao je isti, no definicija rizičnih plasmana u nazivniku doživjela je “generalku”. Stručno, promijenili su se ponderi koji se koriste za apsorpciju kapitala za određene rizike. Jednostavno rečeno, za određene kredite banke će ubuduće izdvajati više ili manje kapitala “sa strane” jer se mijenja njihova definicija rizičnosti. Prije svega stambeni krediti odsad postaju drastično manje rizični, barem na papiru, njihov se ponder spušta sa 100 na 35 – samo za prvu nekretninu. (Nije da su i prije bili bankarima na prvome mjestu top-liste rizičnih plasmana – uza svu silu instrumenata osiguranja potkrijepljenu mentalitetom da je najvažnije imati svoj stan.) Kao manje rizični tretirat će se i potrošački krediti za koje se također smanjuju kapitalna izdvajanja. S druge strane poslovni krediti bez hipotekarnog osiguranja ostaju kapitalno intenzivni. Podvuče li se crta, kako će na nove kapitalne zahtjeve reagirati bankari? Da vidimo, stambeni krediti koje građani ionako najurednije vraćaju trebat će manje kapitala što ih čini jeftinijim. Opet, poslovni krediti (uvijek rizičnim) tvrtkama za rizične poduzetničke projekte i dalje će zahtijevati dosta visoku kapitalnu pokrivenost. Rješenje je zapravo vrlo logično i beskrajno jednostavno – stambeni krediti bit će jeftiniji i dostupni (čim se oporavi potražnja), dok će se za tvrtke pipa pritvoriti. Za koprcajuće gospodarstvo čiji opstanak ovisi o razvoju malog i srednjeg poduzetništva nova regulativa mogla bi se pokazati kobnom. Banke ni prije nisu bile pretjerano entuzijastične kreditirati tvrtke, zašto bi sada?