Američki birači odlučili su bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu dati drugu priliku. Ostatak svijeta sada mora prihvatiti ovu stvarnost i prilagoditi se u skladu s tim. To se posebno odnosi na Europu, koja je dugo ovisila o sigurnosnom kišobranu Sjedinjenih Američkih Država, a u novije vrijeme i o pristupu njihovom golemom potrošačkom tržištu.

Najhitnija briga Europe po pitanju sigurnosti jest pogoršanje vojne situacije u Ukrajini. No, budući da nije uspjela povećati vlastitu vojnu proizvodnju, Europska unija u ovom trenutku može uglavnom samo čekati ishod Trumpovih obećanih pregovora s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Iako se situacija u Ukrajini čini sumornom, izgledi su daleko optimističniji na trgovinskom planu. EU je najveći svjetski izvoznik, a udio izvoza u njezinom BDP-u iznosi oko 25 posto, što je znatno veći udio nego u SAD-u. S obzirom na to da je SAD najveće izvozno tržište EU-a, povratak Trumpa – samoproglašenog “poklonika carina” – čini se kao ozbiljna prijetnja.

Ali vještom diplomacijom EU-a, Trumpova administracija mogla bi Europi pružiti neke vrijedne prilike. Trgovinska politika ostaje jedno od rijetkih područja u kojem EU može djelovati kao jedinstveni entitet, omogućujući europskim zemljama koordiniranje strateške reakcije.

Carinama na carine?

Postavlja se pitanje kako bi EU trebao reagirati na potencijalne Trumpove carine. Ekonomska analiza upućuje na to da reagiranje na carine carinama čini više štete nego koristi. Uobičajeni argument za usvajanje strategije “oko za oko” jest da bi to moglo odvratiti drugu stranu od pokretanja trgovinskog rata, uz signaliziranje domaćim industrijama da će tvorci politika braniti njihove interese. Ovo je obrazloženje možda imalo smisla kada su se vlade umjereno koristile takvim alatima kako bi zaštitile određene industrije, ali vremena su se promijenila.

Trumpova fiksacija na carine djelomično proizlazi iz njegovog uvjerenja da Amerika gubi tlo pod nogama u globalnoj trgovini jer druge zemlje imaju mnogo veće carine. Diskutabilno je jesu li američke carine doista niže od onih u EU-u ili Kini, ali važno je da Trump doživljava europske carine kao 50 posto više nego u SAD-u.

Iako “50 posto više” zvuči dramatično, stvarna je razlika između prosječne carinske stope od 3,5 posto u SAD-u i 5 posto u EU-u. Ne tako davno, kada su europski i američki tvorci politika pregovarali o transatlantskom sporazumu o ulaganjima i slobodnoj trgovini, taj jaz nije bio sporna točka.

S obzirom na Trumpov naglasak na reciprocitetu, EU bi trebao razmotriti smanjenje nekih od svojih preostalih carina. Konkretno, europski tvorci politika mogli bi predložiti smanjenje carine od 10 posto na uvoz automobila, uključujući električna vozila (EV), na carinu od 2,5 posto koju je uveo SAD – ili je čak potpuno ukinuti.

Junckerov poučak

Naravno, europski čelnici morali bi zanemariti svoj ponos kako bi dali takvu ponudu. No, trebali bi pročitati stranicu iz priručnika Jean-Claudea Junckera, prethodnika Ursule von der Leyen na mjestu predsjednika Europske komisije, koji je uspješno ublažio transatlantski trgovinski rat tijekom Trumpovog prvog mandata.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Prihvaćanjem Junckerovog diplomatskog pristupa, Europa bi zapravo mogla imati koristi od Trumpovih carina. Zapravo, Trumpov plan uvođenja carina do 60 posto na kinesku robu i 10 do 20 posto za druge zemlje mogao bi europskim proizvođačima dati konkurentsku prednost. Ova dinamika već je vidljiva na američkom tržištu automobila, gdje tvrtke sa sjedištem u EU-u bilježe procvat, dok su kineska električna vozila zapravo isključena zbog prohibitivnih 100 postotnih carina predsjednika Joea Bidena.

Održavanje relativno mirnih trgovinskih odnosa između EU-a i SAD-a stoga bi trebalo biti glavni prioritet europskih tvoraca politika u sljedeće četiri godine. Naravno, ti bi napori bili uzaludni kad bi druge zemlje slijedile američki primjer. Primjerice, u 1930-ima, SAD su pogoršale Veliku gospodarsku krizu povećanjem carina i izazivanjem trgovinskog rata koji je izazvao poniranje globalnog gospodarstva.

Ali ovaj put može biti potpuno drukčije. Čini se da većina zemalja nije zainteresirana za usvajanje Trumpovog pristupa, koji je u sukobu s interesima mnogih malih, otvorenih gospodarstava koje čine okosnicu globalne trgovine. Čak bi i Kina mogla odgovoriti na američke carine, ali ima malo poticaja za uvođenje sveobuhvatnih carina na uvoz drugim zemljama. Posljedično, carinski rat za koji se Trump nada da će eskalirati mogao bi ostati kinesko-američka stvar. Važno je da, iako su SAD i Kina dva najveća svjetska gospodarstva, trgovina između njih predstavlja djelić međunarodne trgovine: američki uvoz kineske robe iznosi približno 500 milijardi dolara, što iznosi samo 0,5 posto globalnog BDP-a i 2 posto svjetske trgovine.

Stoga, umjesto da žale za krajem međunarodnog sustava temeljenog na pravilima, tvorci politika EU-a trebali bi se usredotočiti na pragmatičan zadatak ublažavanja trgovinskih napetosti s SAD-om, a da pritom europska tržišta ostanu otvorena za ostatak svijeta.