Nezadovoljna svojim trgovinskim ratom protiv Kine, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa otvorila je bilateralne trgovinske pregovore i s Japanom. Ipak, bez obzira na to što Trump namjerava postići s Japanom, bit će to daleko manje od onoga što je odbacio povlačenjem iz Transpacifičkog partnerstva (TPP) početkom 2017. godine. 

Tijekom predsjedničke kampanje u SAD-u 2016. godine, Trump je obećao Amerikancima da će ispregovarati toliko sjajnih sporazuma u njihovo ime da će "se oni umoriti od pobjeđivanja". Sada kada je nametnuo velike troškove američkim poljoprivrednicima, potrošačima i cjelokupnom gospodarstvu kroz carine na uvoz kineske robe, Amerikanci vjerojatno doista i postaju prilično umorni. Trumpovo povlačenje iz Transpacifičkog partnerstva (TPP) predstavlja kanonski primjer nesmotrenosti trgovinske politike.

Taj su sporazum 2016. godine potpisale Sjedinjene Američke Države i 11 ostalih zemalja Pacifičkog obruča. Cilj mu je bio upravljanje s oko 40% cjelokupne trgovine koja posluje prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Bio je to "sporazum dvadeset i prvog stoljeća" koji je uključivao ne samo smanjenje carina, već i odredbe o liberalizaciji trgovine na malo, komunikacije, zabave i financijskih usluga. Imao je zadatak osnažiti standarde rada i zaštite okoliša, uspostaviti novi mehanizam rješavanja sporova i stvoriti okvir za upravljanje e-trgovinom, kibernetičkom sigurnošću, pravima intelektualnog vlasništva te mobilnošću podataka, između ostaloga. 

Skuplja američka govedina
Kada se SAD povukao iz Transpacifičkog partnerstva (TPP), mnogi su pretpostavili da je taj sporazum mrtav. Međutim, preostale zemlje potpisnice, predvođene japanskim premijerom Shinzom Abeom, ubrzo su se složile oko njegove zamjene novim sporazumom nazvanim Sveobuhvatni i progresivni sporazum za transpacifičko partnerstvo (CPTPP), koji zadržava oko 200 odredbi sporazuma o Transpacifičkom partnerstvu od njegovih ukupno oko 220 odredbi, a 20 odredbi koje su izostavljene su one na kojima je inzistirao SAD i mogu ponovno biti uključene u slučaju da se ta zemlja naknadno odluči za pridruživanje sporazumu.

Sada kada je CPTPP stupio na snagu, Australija, Brunei, Kanada, Čile, Japan, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Peru, Singapur i Vijetnam međusobno uživaju u preferencijalnom pristupu tržištu. Budući da se carine postepeno ukidaju, dobavljači iz SAD-a na tim se tržištima nalaze u sve nepovoljnijem položaju.

Dok je japanska carina na uvoz američke govedine ostala na 38,5%, pristojba na goveđe meso iz ostalih zemalja potpisnica Sveobuhvatnog i progresivnog sporazuma za transpacifičko partnerstvo (CPTPP) pala je na 27,5%, a naposljetku će iznositi samo 9%. Posljedično su američka govedina (i pšenica) koje se uvoze u Japan ili u bilo koju drugu zemlju potpisnicu CPTPP-a trenutačno suočene s višim carinama nego što je to slučaj s govedinom i pšenicom iz Australije, Kanade ili Novog Zelanda.

Abe pristao na pregovore 
Ipak, Abe je uložio znatne napore u održavanje dobrih odnosa sa SAD-om, što je u Japanu izazvalo znatnu količinu burnih političkih reakcija. Japan je bio jedan od nekolicine američkih trgovinskih partnera koji se nije osvetio kada je Trumpova administracija uvela carine na uvoz čelika i aluminija. I dok potvrđuje činjenicu da Japan preferira regionalne i multilateralne sporazume, Abe je unatoč tome pristao na bilateralne pregovore s SAD-om.

Budući da se parlamentarni izbori u Japanu održavaju ovog ljeta, nije vjerojatno da će se postići bilo kakav napredak u bilateralnim razgovorima do kasnije ove godine. Kada do njih i dođe, Japan će imati koristi od činjenice da je već potpisao sporazum o slobodnoj trgovini (FTA) s Europskom unijom. Od prošle veljače preko 90% (robe izvezene iz Europske unije u Japan oslobođeno je od plaćanja carine.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Također, nakon kratkog razdoblja postupnog ukidanja, isto će biti primijenjeno na 85% poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Dok je vino iz SAD-a suočeno s 15% carinom, vino iz Europske unije, kao i vino iz zemalja potpisnica CPTPP-a, poput Čilea, sada se uvozi u Japan oslobođeno plaćanja carine, a isto vrijedi i za europske automobile, koji su podložni zajedničkim sigurnosnim standardima.  

Ništa od boljih uvjeta
S druge strane, Trumpova administracija želi da Japan ukloni prepreke izvozu američkih poljoprivrednih proizvoda i proizvoda automobilske industrije te da smanji svoj bilateralni trgovinski suficit, koji je iznosio 58 milijardi dolara (u robi) 2018. godine. Međutim, dok Trump često prigovara da je američka roba suočena s trgovinskom diskriminacijom u Japanu, za to može okriviti samo samoga sebe.

Potpuno je prirodno da američki izvoznici izgube tržišni udio zbog vlastitih kolega u Europi i u zemljama potpisnicama CPTPP-a. Sada kada je novi sporazum o slobodnoj trgovini između Japana i Europske unije stupio na snagu, vjerojatno je da će se američki trgovinski deficit još dodatno povećati. Toliko o Trumpovoj "umjetnosti sklapanja poslova". Navodno sjajan pregovarač ostavio je američke izvoznike u ozbiljnom nepovoljnom položaju na tržištima diljem Pacifičkog obruča i Europe.

Što je još gore, Kina se trenutačno zalaže za mega-sporazum o slobodnoj trgovini između 16 zemalja pod nazivom Sveobuhvatno regionalno ekonomsko partnerstvo (RCEP), a pregovori o njemu su u tijeku. Ovdje je potrebno istaknuti da bi TPP bio isključilo Kinu i dugoročno blokiralo trgovinski blok u Aziji predvođen SAD-om. Bilo kakav sporazum koji Trumpova administracija postigne s Japanom nikako ne može nadoknaditi ono što bi SAD imao pod TPP-om. U najboljem slučaju, SAD će spasiti uvjete iz TPP-a vezano samo uz Japan, umjesto uz ostalih 11 izvornih potpisnica.

Iako je Abe izrazio svoju spremnost za bilateralne pregovore s Trumpom, on nikako ne može jamčiti SAD-u bolje uvjete od onih koje je dao svojim partnerima potpisnicima CPTPP-a. Taj smo film već gledali. Sa svakim Trumpovim "pregovorima" SAD izriče svoje zahtjeve, nudi malo zauzvrat i prijeti "kaznom" kroz carine ako ne dobije ono što traži. Poput lopova koji kaže "Pare ili život!", tu zapravo ne možemo govoriti o pravim pregovorima. 

© Project Syndicate, 2019.