Predizborna kampanja za europske, parlamentarne i predsjedničke izbora, doduše ne službena, u punom je jeku.

Stranke i političari zauzeti su procjenama rejtinga stranaka, politički stratezi razmišljaju kako te rejtinge podići i unaprijediti te kako konkurentima odgristi neki dio kolača podrške. Populistička galama, slijedom toga, sve je veća, kao i pripadajuće trolanje suštine.

Zbog toga, nije ludo, na početku ove godine, promisliti o nekim budućim unaprjeđenjima politika, mentaliteta i praksi koji bi mogli imati dalekosežne posljedice na energetski sektor i energetsko tržište. Poglavito glede novih tehnologija, obnovljivih izvora energije i željene dekarbonizacije društva.

Operator vs. kompanija
Za početak treba početi od provoditelja regulacije tržišta. Pitanje polufunkcionalne Hrvatske regulatorne energetske agencije (HERA-e), u ovom smo stupcu već otvarali. Negativno mišljenje Državnog ureda za reviziju za protekle godine po svemu će sudeći slijediti sličan nalaz za 2023. godinu, u kojoj je agencija kadrovski devastirana kao posljedica takozvane afere Škugor.

Stoga, privremene kadrove u Upravnom vijeću trebali bi zamijeniti kadrovi s punim mandatom i povjerenjem Hrvatskog sabora. Dapače, radi izbjegavanja hrvatskog omiljenog sporta, postizbornih trgovačkih pregovora, a zbog povjerenja u regulatora, Vlada bi užurbano trebala krenuti u proceduru predlaganja Saboru novih čelnika regulatorne agencije.

Kao zemlja koja se, kao i sve razvijene zemlje svijeta, uključila u vlak dekarbonizacije planeta te u tom smislu donijela politike te sudjeluje u projekcijama proračuna koji su s obje strane Atlantika u tu svrhu osigurali tisuće milijardi dolara i eura, morat ćemo se pozabaviti izazovima energetske tranzicije, u infrastrukturnom smislu pogotovo.

Čeka nas, zbog toga, osmišljavanje sustava koji bi agilnošću infrastrukture puno dinamičnije mogao pratiti takve procese. Iskustva razvijenih zemalja zapada i sjevera Europe govore nam kako bi operatora sustava HOPS trebalo razdvojiti od nacionalne energetske kompanije, kako bi potonji postao agilniji u prilagođavanju infrastrukture novim trendovima u proizvodnji električne energije.

Jedan od zadataka koje ćemo trebati obaviti jest i otvaranje prijenosnih i distributivnih sustava svim proizvođačima energije pod jednakim uvjetima, što je conditio sine qua non poštene tržišne utakmice, ali i pluralizacije energetskog tržišta. Pojednostavljenje i ubrzanje procedura za masovniju solarizaciju nekretnina trebalo bi biti dio takvih novih politika.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Kako je naša zemlja raj za antiinvesticijske politike i birokratsko administrativne komplikacije nije potrebno puno elaborirati, dovoljno je pogledati dosadašnji presjek parlamentarne političke podrške. Međutim, za postizanje zelenih ciljeva i razvoj novih energetskih tehnologija nužne su investicije.

Anuliranje zastoja u investicijskom ciklusu jedna je od nasušnih potreba. Niz je problema koji postoje zbog vrlo kompliciranih birokratskih i administrativnih procedura, od lokalne, pa sve do nacionalne razine. Potencijalne investitore plaši i porezna nesigurnost u vidu velikog broja neporeznih i paraporeznih nameta te njihova nejasna primjena.

Način upravljanja HEP-om
No, nije sve tako crno. Prvi korak u rješavanju ovih problema, aktualna administracija je krenula rješavati na posljednjoj sjednici Vlade u 2023., kada je donijela akcijski plan za umanjenje takvih nameta, koji sada opterećuju sektor s oko četiri milijuna eura godišnje.

Dugogodišnje objekcije europske energetske zajednice glede načina upravljanja HEP-om također bi trebala postati jedna od tema, umjesto populističkih prijepora kakvima smo do sada bili svjedoci, a koji imaju za cilj uspostavljanje kontrole nad tom javnom kompanijom s ciljem njena korištenja kao bankomata. Neki bi je koristili kao bankomat za partikularne političke ciljeve, neki kao zrakomlat za bacanje novca, neki kao socijalnu polugu, a neki kao novčanik iz kojeg bi kupovali političku popularnost.

Zbog takvih praksi i pod pritiscima politike neposlovnog upravljanja kompanijom, ali i nekoliko uzastopnih kriza, uostalom, krenuli smo u financijsku sanaciju i dokapitalizaciju kompanije. Kako se to više ne bi ponavljalo, potrebna je reforma upravljanja i izmicanje upravljanja kompanije iz utjecaja dnevne politike, koja ne bi trebala u takvim kompanijama biti prisutna izuzev u davanju strateškog smjera poslovanja.

Kako će se to postići, profesionalizacijom upravljanja kroz davanje upravljanja u koncesiju nekom fondu, traženjem strateškog partnera sa znanjem u takvoj tranziciji kompanija, davanjem dijela proizvodnje u koncesiju, a privatizacijom dijela ili cijelog tržišnog dijela HEP-a ili nekako drugačije svejedno je.

Važan je cilj. A to je financijski stabilna i efikasna kompanija koja može (p)ostati lokomotiva investicija u stabilnost sustava, skladištenje energije i uravnoteženja infrastrukture.

Naposljetku, nešto o mentalitetu prema kojem javni novac “pada s neba”. Posljednja u nizu afera pokazala nam je da je pažljivije kadroviranje u cilju usvajanja mentaliteta o javnom novcu koji treba poslužiti za unaprjeđenje tržišta, umjesto postojećeg o javnom novcu koji “pada s neba” radi osobnih i poslovnih obračuna, prva nužnost postojeće i budućih administracija.