Ministrica pravosuđa Ana Lovrin “otkriva” nam da je percepcija korupcije veća od korupcije. U nedostatku stvarnih rezultata u borbi protiv korupcije, Lovrin plasira informaciju da će taj resor provesti istraživanje o stvarnom stanju korupcije u Hrvatskoj. Time i promovira, vjerojatno nesvjesno, novi antikorupcijski prioritet: središnja točka je suzbijanje izrazito visoke percepcije korupcije, one koju bilježi Transparency International. Percepcija korupcije u Hrvatskoj koju mjeri TI, za ukus vlasti, odavno je iritirajuće visoka, upravo toliko da se vlast odluči više baviti percepcijom nego korupcijom. Kako je lani čak bila i najlošija u posljednjih pet godina, a taj je podatak TI proglasio nazatkom u borbi protiv korupcije, došlo je vrijeme da država provede svoje istraživanje. Jasno je da će pritom svi mjerodavni reći da se rezultati neće frizirati. Upravo se to novo i velom tajne obavijeno istraživanje čini važnom kartom na koju će taj resor zaigrati u rušenju fame o visokoj percepciji korupcije. Kako je to i kazala ministrica, opsežno istraživanje je potrebno stoga što je nacionalna strategija, kojom se korupcija pokušava suzbiti, utemeljena tek na istraživanjima o percepciji korupcije, a ne na opipljivim podacima o stvarnom stanju na terenu. Moglo je i proći kao dobra vijest – jer bi se istraživanje moglo tretirati kao i te kako dobrodošlo baš u zemlji koja se nikad nije bavila znanstvenim i stručnim aspektima javnog mnijenja o toj izazitoj društvenoj devijaciji, koja nikad u tu svrhu nije potrošila ni kune, da u istom danu u kojem se ministrica obračunavala s percepcijom Europski parlament nije poručio hrvatskoj Vladi da ga zanima samo uspjeh u borbi s korupcijom.

Šef liberala u Europskom parlamentu Graham Watson, gostujući u Zagrebu, prenio je hrvatskoj administraciji lošu ocjenu. U EU smatraju da hrvatska Vlada nema uspjeha u borbi protiv korupcije (pa mora slijediti primjer Bugarske), da Vlada izbjegava otvoriti velike slučajeve korupcije, da se Hrvatska još bavi sitnim slučajevima i slično. Je li i to pogrešna percepcija na koju treba utjecati “istraživanjem stvarnog stanja na terenu” ili je to najbolje početi činiti procesima i sankcijama? Prema iskustvima Bugarske i Rumunjske, pa i Slovačke, borba protiv korupcije nije ovisila o istraživanjima njihovih pravosudnih resora. Nije ovisila ni o akcijskim planovima tamošnjih vlada, nego o nepopustljivosti Europske komisije. Treba vjerojatno stalno ponavljati da Bugarska sama od sebe nikad ne bi provela pravosudunu lustraciju otpuštanjem 900 pravosudnih dužnosnika. Tijekom svojih pregovora o pridruživanju Bratislava je dobila pohvale za antikorupcijsku strategiju tek kad je jedan zastupnik zbog mita završio u zatvoru. Sve to znači da borba riječima, bez djela, za EU samo može značiti da Zagreb nikako ne može postati svjestan da je korupcija temeljni problem za razvoj zemlje. Iako se može pretpostaviti da je u Hrvatskoj problem manjih razmjera nego u Bugarskoj, problem je isti: čim postoji velika korupcija, riječ je i o spoju organiziranog kriminala i pravosuđa. Ni više od pola godine nakon što su počeli pregovori, Hrvatska nema nikakvog pomaka u rješavanju korupcije. Tu činjenicu nikakvo istraživanje neće moći ublažiti.