Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Sudačka drama i saborske bajke

Autor: Suzana Varošanec
31. ožujak 2006. u 06:30
Podijeli članak —

Obračun unutar pravosuđa kulminira na logičan način. Na početku se nije radilo o sukobu suca mr. Nenada Šepića i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, jer je Bajić bio “iznad” problema, a sada je dobio formu međusobnog obračuna po sistemu “ili-ili”. Do usijanja je došlo neposredno nakon nastupa Nenada Šepića na HTV-u, gdje je neistinito govorio o svom radu u vezi sa slučajem Retag. Pritom je otkrio, navodno važan podatak tužiteljstvu, da je sudac VTS-a Krešimir Musa zapravo bliski rođak Blaža Petrovića. Možemo nagađati zašto je tužiteljima zanimljiv Šepićev potez otkrivanja imena suca Muse kao suca koji je sudjelovao u odlučivanju u pet sudačkih vijeća koja su istog dana, 6. travnja 2004. u pet postupaka u korist Retaga donijela pet rješenja zahvaljujući kojima je obilatu novčanu “satisfakciju” imao sučev rođak Blaž Petrović. Tim rješenjima, kako se čuje i u bankarskim i u pravnim krugovima, stavljena je točka na “i” na diobu 168 milijuna kuna. Taj je novac u prosincu 2003. ovršen od Zagrebačke banke na žiro račun Retaga u stečaju, a u konačnici je 50-ak milijuna kuna završilo na računu sučevog rođaka. U kontekstu odmjeravanja snaga Bajić vs. Šepić ni to ne mora značiti ništa osobito. Neovisno o tome što će Bajić stvarno potegnuti protiv Šepića i s čime još Šepić može uzvratiti kontranapad, čini se kako će jedan morati pasti s funkcije. To bi bio logičan ishod. Jer, nakon izrečenih međusobnih optužbi zbog zlouporaba položaja, kohabitacija bi, u šahovskoj terminologiji, podrazumijevala remi. Taj bi trenutačno vlast u Hrvatskoj označio lošom, jer može progutati svaku knedlu, pa i najveću pravosudnu aferu tako da nikome ne padne ni “dlaka s glave”.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ako se čini da je presudan argument u rukama Bajića, koji je Šepićevo podnošenje kaznene prijave protiv sebe okarakterizirao kao vršenje prisile prema pravosudnom dužnosniku, ipak i sudac ima pravo što ukazuje na problem tzv. tužiteljskih ladica u kojima godinama leži njegova kaznena prijava. No od toga je bitnije pitanje političke volje: traži li vlast od Bajića odlučan obračun ili ga ne traži, kao što to nije bio zahtjev 2001. od kad datira ta prijava. Glavni tužitelj, u čijoj je službi godinama stajala prijava protiv suca, možda ni danas nema “zeleno svjetlo”. Sucu, pak, koji je bivši predsjednik trgovačkog sudstva i kojeg prate priče o korupciji, u interesu je raščišćavanje. Za to vrijeme političari vode besplodne rasprave u Saboru. Zamagljuju borbu protiv korupcije svađama koja je vlast korumpiranija, a dramu u pravosuđu ni ne spominju. Pritom kažu kako nam učinkovit obračun treba zbog nas samih, a ne zbog EU, što je netočno. Prema iskustvima Bugarske i Rumunjske, pa i Slovačke, borba protiv korupcije i sređivanje stanja u pravosuđu nisu ovisili o tamošnjim vladama, nego o nepopustljivosti Europske komisije. Bugarska sama od sebe nikad ne bi provela pravosudnu lustraciju otpuštanjem 900 pravosudnih dužnosnika. A Bratislava je dobila pohvale za antikorupcijsku praksu tek kad je jedan parlamentarac zbog mita završio u zatvoru. Saborska borba riječima za EU samo može značiti da ovdje vlast nije svjesna da je korupcija temeljni problem za razvoj zemlje, kao ni svoje odgovornosti.

Obračun unutar pravosuđa kulminira na logičan način. Na početku se nije radilo o sukobu suca mr. Nenada Šepića i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, jer je Bajić bio “iznad” problema, a sada je dobio formu međusobnog obračuna po sistemu “ili-ili”. Do usijanja je došlo neposredno nakon nastupa Nenada Šepića na HTV-u, gdje je neistinito govorio o svom radu u vezi sa slučajem Retag. Pritom je otkrio, navodno važan podatak tužiteljstvu, da je sudac VTS-a Krešimir Musa zapravo bliski rođak Blaža Petrovića. Možemo nagađati zašto je tužiteljima zanimljiv Šepićev potez otkrivanja imena suca Muse kao suca koji je sudjelovao u odlučivanju u pet sudačkih vijeća koja su istog dana, 6. travnja 2004. u pet postupaka u korist Retaga donijela pet rješenja zahvaljujući kojima je obilatu novčanu “satisfakciju” imao sučev rođak Blaž Petrović. Tim rješenjima, kako se čuje i u bankarskim i u pravnim krugovima, stavljena je točka na “i” na diobu 168 milijuna kuna. Taj je novac u prosincu 2003. ovršen od Zagrebačke banke na žiro račun Retaga u stečaju, a u konačnici je 50-ak milijuna kuna završilo na računu sučevog rođaka. U kontekstu odmjeravanja snaga Bajić vs. Šepić ni to ne mora značiti ništa osobito. Neovisno o tome što će Bajić stvarno potegnuti protiv Šepića i s čime još Šepić može uzvratiti kontranapad, čini se kako će jedan morati pasti s funkcije. To bi bio logičan ishod. Jer, nakon izrečenih međusobnih optužbi zbog zlouporaba položaja, kohabitacija bi, u šahovskoj terminologiji, podrazumijevala remi. Taj bi trenutačno vlast u Hrvatskoj označio lošom, jer može progutati svaku knedlu, pa i najveću pravosudnu aferu tako da nikome ne padne ni “dlaka s glave”.

Ako se čini da je presudan argument u rukama Bajića, koji je Šepićevo podnošenje kaznene prijave protiv sebe okarakterizirao kao vršenje prisile prema pravosudnom dužnosniku, ipak i sudac ima pravo što ukazuje na problem tzv. tužiteljskih ladica u kojima godinama leži njegova kaznena prijava. No od toga je bitnije pitanje političke volje: traži li vlast od Bajića odlučan obračun ili ga ne traži, kao što to nije bio zahtjev 2001. od kad datira ta prijava. Glavni tužitelj, u čijoj je službi godinama stajala prijava protiv suca, možda ni danas nema “zeleno svjetlo”. Sucu, pak, koji je bivši predsjednik trgovačkog sudstva i kojeg prate priče o korupciji, u interesu je raščišćavanje. Za to vrijeme političari vode besplodne rasprave u Saboru. Zamagljuju borbu protiv korupcije svađama koja je vlast korumpiranija, a dramu u pravosuđu ni ne spominju. Pritom kažu kako nam učinkovit obračun treba zbog nas samih, a ne zbog EU, što je netočno. Prema iskustvima Bugarske i Rumunjske, pa i Slovačke, borba protiv korupcije i sređivanje stanja u pravosuđu nisu ovisili o tamošnjim vladama, nego o nepopustljivosti Europske komisije. Bugarska sama od sebe nikad ne bi provela pravosudnu lustraciju otpuštanjem 900 pravosudnih dužnosnika. A Bratislava je dobila pohvale za antikorupcijsku praksu tek kad je jedan parlamentarac zbog mita završio u zatvoru. Saborska borba riječima za EU samo može značiti da ovdje vlast nije svjesna da je korupcija temeljni problem za razvoj zemlje, kao ni svoje odgovornosti.

Autor: Suzana Varošanec
31. ožujak 2006. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close