Nepovoljan je položaj neplatiša naknade za šume nakon što su počele padati prve presude trgovačkih sudova u korist Hrvatskih šuma. One su 2006. počele nadzor nad prikupljanjem naknade, dotad je to radila Fina koja je imala ovlast skinuti novac s računa obveznika što nije činila, a danas zbog niza propusta, za pet-šest godina stari dug, tek sada tuženi poduzetnici trebaju platiti masne kamate. Tako glase prve nepravomoćne presude.

Ključno je pritom vrijeme, čimbenik o kojem ovisi i pravo na naplatu i samo pravo. Po slovu zakona, u ovom slučaju Zakonu o obveznim odnosima, kada nastupi zastara naplate, vrijeme više nije moguće rastegnuti. Nema ‘mađioničara’ osim, naravno, u vidu domaćih sudova. Tijekom ove godine dokazali su to ekspresnim presudama u korist HŠ-a, odbijajući prigovor trogodišnje zastare dužnika. Tri su moguća razloga toga: sudilo se pod pritiskom politike kako HŠ ne bi izgubile novac, nastojalo se postići jedinstvenost stava neovisno o tome je li on utemeljen na zakonu ili se samo nabijala norma štancanjem presuda. Poznavatelji smatraju da je ovo drugo navelo suce da kao iznimku od ZOO-a sude petogodišnji rok zastare za povremeno davanje (pozivaju se na obročno plaćanje). Navodno su ih HŠ na to navukle jer kao procesna strana u više slučajeva dostavljaju za dokaz neprovamoćne presude u svoju korist, a suci se tome priklone prihvaćajući stav o zastari bez vlastite analize. U nekim presudama se ponavljaju identične rečenice. Nesporno je pritom da sudac smije prepisati tezu iz tuđe presude, no ovdje je očito pojednostavljenje pitanja zastare. Neslužbeno, priču prati panični strah HŠ od konzekvenci, posebno ako dođe do zastare prava. Poučene od pravnih stručnjaka, navodno, sada znaju da je prva važna zastara koju treba spriječiti zastara prava na naplatu naknade (čl. 226. ZOO-a ), a da je ona druga još opasnija zastara prava iz kojeg tražbina proizlazi (čl. 227. ZOO-a). Za prvu zastaru stručnjaci su rekli HŠ-u kako vrijedi trogodišnji rok jer se radi o povremenoj tražbini, no to su sudovi zasad demantirali. Struka je upozorila i da pravni poredak poznaje petogodišnju zastaru prava iz kojeg proizlaze povremene tražbine, a tada zastara počinje teći od najstarije dospjele neplaćene tražbine. Rekli su ovako: ako bi postajao obveznik kojem je dospjela naknada koju nije platio i prošlo je pet godina, zastarjeva pravo iz kojeg proizlaze tražbine po osnovi naknade. Za struku to znači da se taj obveznik zakonski više ne može prisiliti na plaćanje naknade za šume niti za ono što je dospjelo nakon te najstarije tražbine, niti za ubuduće. Nepoznanica je što bi rekli suci jer takvu pravnu egzotiku zasad sudnice nemaju.