Što se finiš privatizacije brodogradilišta više približava, to njegova realizacija postaje sve upitnija. Uporno se odugovlačenje te priče državi počinje na koncu obijati o glavu. Atmosfera kojoj svjedočimo posljednjih dana, a u kojoj najveći kupac Danko Končar pokazuje nezadovoljstvo cijelim procesom, nije sama po sebi zabrinjavajuća i neuobičajena u takvim krupnim procesima.

Končar je, kaže, iznerviran držanjem sadašnjih ljudi u Vladi, od ministra Popijača do premijerke Kosor, te već prebacuje krivnju na njihov račun odustanu li ponuđači od kupnje. Prigovara za prijedlog ugovora koji, što je inače standard za takve dubiozne privatizacijske slučajeve, predviđa da kupac tvrtke za koju država posuđuje enormne minuse i subvencije preuzima tvrtku s preostalim obvezama, prilaže adekvatna jamstva i pristaje i na kaznene penale za slučaj da ne ispuni ono na što se obvezao. Ukratko, iskazivanjem nervoze Končar pokušava u pregovorima koji slijede tek osigurati što veći manevarski prostor za sebe. Činjenica da se oko samog kupoprodajnog ugovora s kupcima počinje pregovarati u najosjetljvijem trenutku, u vrijeme predizborne utakmice, u sustavu koji funkcionira ne bi trebala imati presudan utjecaj i na sam proces. Ipak, u slučaju brodogradnje bilo bi dobro da se već promišlja o alternativi u slučaju da doista neki od kupaca odustane i da se o tome što prije zauzme stav, ma tko bio u Banskim dvorima.