U posljednjih nekoliko dana strani su se mediji raspisali o rastućem skepticizmu prema njemačkoj ideji štednje kao jedinog rješenja za izlazak iz dužničke krize.

Sve je počelo s tekstom Nicholasa Kulisha objavljenim u New York Timesu, a u kojem je napisao kako fotelja njemačke kancelarke Angele Merkel “odjednom više nije tako udobna”. “Formula nije upalila, i sada svi raspravljaju je li štednja doista jedino rješenje”, izjava je Jordija Vaquera i Fanésa, političkog znanstvenika i direktora Centra za vanjske poslove sa sjedištem u Barceloni, a na čijim mišljenjima, između ostalih, Kulish nalazi uporište svojim tvrdnjama o slabljenju Merkeličina utjecaja. “Znači li to da je Merkel u potpunosti izgubila bitku? Ne. Ali znači da se sama priroda rasprave oko krize u eurozoni mijenja”, poručuje Španjolac.

Kulish pak u New York Timesu piše kako je režim štednje koji propagira Njemačka stavljen pod veliki upitnik s obzirom da usporen rast ekonomija i problemi na financijskim tržištima stvaraju sve veći pritisak.

Jučer je objavljeno kako je Španjolska i službeno kliznula u recesiju, po drugi put u tri godine, i to slijedeći njemački naputak da provede duboke rezove i smanji troškove u javnim ulaganjima. Španjolska se tako priključila društvu zemalja u kojem su Italija, Belgija, Nizozemska i Republika Češka. Usput rečeno, nizozemski je premijer u ponedjeljak dao ostavku nakon što njegova vlada tijekom vikenda nije uspjela donijeti nove mjere štednje. “Nizozemska, nepokolebljivi pristaša njemačke pozicije, postala je najnovija europska zemlja prisiljena na prijevremene izbore zbog europske krize, i to samo jedan dan nakon što je prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj otvorio mogućnost da u drugom krugu sadašnjeg predsjednika Nicolasa Sarkozyja zamijeni njegov izazivač, socijalist François Hollande”, sve ovo Kulish nabraja u tekstu kako bi zaključio sljedeće: bilo da su u pitanju tržišta, bilo da je u pitanju politika, poruka je sve jasnija – zemlje ne mogu ‘presjeći’ svoj put do fiskalnog zdravlja. “Potreban im je i rast”, poručuje.

U posljednjih nekoliko mjeseci moćni su se glasovi, nastavlja, priključili zboru koji šalje poruku protiv štednje, uključujući i šeficu MMF-a Christine Lagarde i talijanskog premijera Marija Montija. Američki je ministar financija Timothy F. Geithner, podsjeća, već nekoliko puta pozvao Europu da odgodi rezanje proračuna u korist nekog od oblika poticaja potrošnje. Pod pritiskom predsjedničke kampanje čak je i Merkeličin najistaknutiji saveznik, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, piše Kulish, počeo pričati o potrebi za rastom. “Unatoč rastućem broju kritika, Berlin se ne čini spremnim priznati poraz po pitanju svog plana štednje”, zaključuje Kulish.

Upravo na ovom tekstu objavljenom u New York Timesu autor Henry Blodget, koji piše za Business Insider, utemeljio je glavnu tezu koju iznosi u svom najnovijem komentaru, objavljenom pod naslovom “Službeno je: Keynes je bio u pravu”. Komentar počinje objašnjavajući najprije samu srž Merkeličine ideje štednje: europski dužnički problemi izazvali su “krizu povjerenja”, a da bi se to povjerenje vratilo, poslovnjaci moraju dobiti dojam da su zemlje ozbiljne u svojim nastojanjima da smanje dugove. “To nije upalilo”, tvrdi Blodget, objašnjavajući kako su rezovi u potrošnji doveli do pada BDP-a, što je pak odvelo u još veće deficite i još veću potrebu za rezanjem troškova.

Blodget piše kako ovime ne želi reći da situacija s globalnim deficitom i dugovima ne predstavlja ogroman problem. Predstavlja, kaže on, ali dodaje kako se od dva bolna načina rješavanja te situacije – “štednje sada” i “stimulacije sada, a rezova kasnije” – ovaj drugi čini puno efektivnijim.

“Drugim riječima, a temeljeno na iskustvu u posljednjih pet godina, čini se da je Keynes bio u pravu, a štedljivi u krivu”, zaključuje.

jednostavnije korištenje

Jednim klikom do usluge, ali kome se obratiti kad nastane problem?

Kaić s velikom misijom

Dok jedni zaboravljaju stare vještine, na Murteru ih prenose na nove generacije

(pd)