EN DE

Sanader izbjegao tužitelje i obranu

Autor: Suzana Varošanec
13. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Dojam je da tužitelji ne drže da Sanader ima korisna saznanja u slučaju ‘Menadžer’, a još veća je zagonetka zašto ga obrana podravkaša nije ispitala na vrijeme

Ni tužiteljstvo ni branitelji u predmetu ‘Menadžer’ do podizanja optužnice nisu ispitali bivšeg premijera Ivu Sanadera. Obrana je imala priliku, ali je nije na vrijeme iskoristila. USKOK je prikupio dovoljno dokaza za podizanje optužnice bez ispitivanja Sanadera.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Epilog toga je da građani najvjerojatnije neće doznati što je prvi čovjek izvršene vlasti, bez čijeg odobrenja se inače ništa nije moglo dogoditi, znao o Podravci, a građanima je to važno jer se radi o važnom pitanju obnašanja vlasti koju oni financiraju. U najvećoj istrazi vođenoj po novom Zakonu o kaznenom postupku – koji je inače pun rupa tako da je završio na Ustavnom sudu – može se samo nagađati zašto su obje strane ostale bez svjedočenja bivšeg premijera. Što je istina iz Sanaderove perspektive trebao je on nekoj od tih strana reći, a najjači način da se njegova verzija čuje bio bi poziv iz sjedišta USKOK-a. Logično je pretpostaviti da nije bilo razloga zašto ga tužitelji ne bi pozvali i ispitali kad su to napravili sa 120 svjedoka. Tako je ostavljen dojam da tužitelji ne smatraju da Sanader ima saznanja koja im mogu koristiti u potvrđivanju optužnice i da bi on bio koristan obrani. Još je veća zagonetka zašto onda obrana podravkaša nije ispitala Sanadera u svojoj istrazi odmah na početku. Tvrde da su prije morali prikupiti niz drugih svjedočenja, da bi sveobuhvatnije ispitali Sanadera. Kako nisu uspjeli doći do njega sada nisu sigurni u to što će on reći: hoće li ili neće teretiti Polančeca. Nakon podizanja optužnice branitelji su pred velikim izazovom da predlože Sanadera za svog svjedoka, a imaju malo vremena za odluku hoće li s njegovim imenom izići pred optužno vijeće. Sanader kao svjedok obrane u njihovoj istrazi značio bi neformalno ispitivanje koje nema snagu dokaza, a predlože li ga optužnom vijeću i Sanader na sudu optuži Polančeca, izvest će dokaz u korist optužbe što im nije cilj. Ako ga, pak, sada ne predlože, a on bi bio koristan obrani, tijekom procesa šanse da im prijedlog prođe bit će male jer će im se moći prigovoriti da to nisu učinili kad su imali saznanja, pa to sud neće dozvoliti. Tako su branitelji zgurani u tijesnac da moraju sada dobro odvagnuti i iskoristiti svoju posljednju šasnu da Sanadera involviraju u proces. Još ne mogu procijeniti bi li im Sanader doista koristio jer optužnicu nisu pročitali. Obrana se potencijalno važnog svjedoka kojeg je htjela ispitati, a to nije uspjela, neće odreći samo ako izračuna da joj je on od koristi. To znači, ako bi Sanader teretio Polančeca, da će obrana od njega odustati, a tada javnost nikad neće doznati verziju bivšeg premijera o Podravci kao što nije nikad doznala zašto je pobjegao.

Ni tužiteljstvo ni branitelji u predmetu ‘Menadžer’ do podizanja optužnice nisu ispitali bivšeg premijera Ivu Sanadera. Obrana je imala priliku, ali je nije na vrijeme iskoristila. USKOK je prikupio dovoljno dokaza za podizanje optužnice bez ispitivanja Sanadera.

Epilog toga je da građani najvjerojatnije neće doznati što je prvi čovjek izvršene vlasti, bez čijeg odobrenja se inače ništa nije moglo dogoditi, znao o Podravci, a građanima je to važno jer se radi o važnom pitanju obnašanja vlasti koju oni financiraju. U najvećoj istrazi vođenoj po novom Zakonu o kaznenom postupku – koji je inače pun rupa tako da je završio na Ustavnom sudu – može se samo nagađati zašto su obje strane ostale bez svjedočenja bivšeg premijera. Što je istina iz Sanaderove perspektive trebao je on nekoj od tih strana reći, a najjači način da se njegova verzija čuje bio bi poziv iz sjedišta USKOK-a. Logično je pretpostaviti da nije bilo razloga zašto ga tužitelji ne bi pozvali i ispitali kad su to napravili sa 120 svjedoka. Tako je ostavljen dojam da tužitelji ne smatraju da Sanader ima saznanja koja im mogu koristiti u potvrđivanju optužnice i da bi on bio koristan obrani. Još je veća zagonetka zašto onda obrana podravkaša nije ispitala Sanadera u svojoj istrazi odmah na početku. Tvrde da su prije morali prikupiti niz drugih svjedočenja, da bi sveobuhvatnije ispitali Sanadera. Kako nisu uspjeli doći do njega sada nisu sigurni u to što će on reći: hoće li ili neće teretiti Polančeca. Nakon podizanja optužnice branitelji su pred velikim izazovom da predlože Sanadera za svog svjedoka, a imaju malo vremena za odluku hoće li s njegovim imenom izići pred optužno vijeće. Sanader kao svjedok obrane u njihovoj istrazi značio bi neformalno ispitivanje koje nema snagu dokaza, a predlože li ga optužnom vijeću i Sanader na sudu optuži Polančeca, izvest će dokaz u korist optužbe što im nije cilj. Ako ga, pak, sada ne predlože, a on bi bio koristan obrani, tijekom procesa šanse da im prijedlog prođe bit će male jer će im se moći prigovoriti da to nisu učinili kad su imali saznanja, pa to sud neće dozvoliti. Tako su branitelji zgurani u tijesnac da moraju sada dobro odvagnuti i iskoristiti svoju posljednju šasnu da Sanadera involviraju u proces. Još ne mogu procijeniti bi li im Sanader doista koristio jer optužnicu nisu pročitali. Obrana se potencijalno važnog svjedoka kojeg je htjela ispitati, a to nije uspjela, neće odreći samo ako izračuna da joj je on od koristi. To znači, ako bi Sanader teretio Polančeca, da će obrana od njega odustati, a tada javnost nikad neće doznati verziju bivšeg premijera o Podravci kao što nije nikad doznala zašto je pobjegao.

Autor: Suzana Varošanec
13. rujan 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close