Hrvatska je u razvoju godinama odgađanih velikih strateških projekata, u gradnji novih lučkih, željezničkih i energetskih kapaciteta, računala ponajprije na potporu u fondovima Europske unije. Iako je to i dalje opcija, nakon prošlotjednoga, varšavskog skupa šefova vlada Kine i nekadašnjih šesnaest komunističkih država srednje i istočne Europe, na kojem je sudjelovao i hrvatski premijer Zoran Milanović, otvara se i nova mogućnost.

Peking je pred srednjoeuropske zemlje došao s paketom od deset milijardi dolara spremnih kreditnih sredstava za projekte u infrastrukturi i novim tehnologijama, kao i s prijedlogom osnivanja zajedničkoga fonda za suradnju u investicijama, koji bi u početnoj fazi raspolagao s pola milijarde dolara. Mnogi su u startu, pa i prije iznošenja tih brojki, u mogućem ulasku kineskih partnera u projekt izgradnje novih kapaciteta u riječkoj luci, kao i nužni projekt gradnje nove željezničke pruge na jednom od najvažnijih prometnih koridora u ovome dijelu Euorpe, koji bi skratio put za plasman robe iz Azije na europsko tržište, prepoznali niz stupica za Hrvatsku. Kinezi će, tvrde jedni, uvjetovati sve dolaskom svojih 20 tisuća radnika i angažiranjem isključivo svoje operative. Još ozbiljnija upozorenja uslijedila su na moguće negativne ocjene koje će hrvatskom premijeru stići od Bruxellesa. Nije tajna da su i prije Kineza interes za tim projektima u Hrvatskoj iskazali i europski ulagači. No, sam politički kontekst, uvjeravaju upućeni, umanjuje činjenica da riječka luka nije i jedina koja budi interes Pekinga u ovome dijelu Jadrana. Osim naše Rijeke, ista ulazna vrata za Europu nude im se i u slovenskom Kopru te talijanskome Trstu. Na skupu u Varšavi, inače, sudjelovala je i Slovenija, kojoj se, kao i Hrvatskoj, nudi partnerstvo s Dalekim istokom. Bude li se previše važnosti davalo pukom razmišljanju o tome kako pomiriti sva očekivanja od Hrvatske, a premalo računa vodilo o našim razvojnim interesima, što je predugo bio standard hrvatske državne politike, ponudu iz Kine brzo će početi koristiti drugi, a Hrvatska će za početak realizacije toliko željenih projekata tražiti nova rješenja. Milanovićev odgovor Komisiji na opasku o angažiranju ministara u nadzorni odbor Ine ipak ulijeva nadu.