Jedan od najambicioznijih građevinskih pothvata današnjice trenutačno se odvija u Norveškoj. Naime, tamo se gradi najduži i najdublji podmorski cestovni tunel na svijetu, a cilj mu je jedan – skratiti vrijeme putovanja između većih gradova i postati dio mreže duž zapadne obale koja neće zahtijevati korištenje trajekata.

Tunel je dobio naziv Rogfast, bit će dug 27 kilometara, a na svojoj najdubljoj točki nalazit će se 392 metra ispod razine mora.

Dvostruki kružni tok

Projekt je započeo u siječnju 2018., ali krajem 2019. godine radovi su obustavljeni zbog prekoračenja troškova što je dovelo do restrukturiranja projekta i potpisivanja novih ugovora.

Nakon cijele financijske zavrzlame, radovi su nastavljeni krajem 2021., a dovršetak tunela sada je predviđen za 2033. godinu uz procjenu troškova od približno 2,4 milijarde američkih dolara. Vlada financira dio projekta dok će se ostatak otplaćivati putem cestarina koje će plaćati budući korisnici.

“Tunel će značajno poboljšati povezanost duž norveške zapadne obale stvaranjem brže i pouzdanije veze između regija Stavanger i Haugesund”, rekla je za CNN Anne Brit Moen, voditeljice projekta u tvrtki Skanska, inače multinacionalnoj građevinskoj kompaniji koja gradi sjeverni dio tunela.

Dodala je kako će se Rogfast sastojati od dviju paralelnih cijevi, a u svakoj će biti po dvije prometne trake namijenjene isključivo cestovnim vozilima. Kada sve bude gotovo, zamijenit će se postojeće trajektne linije i skratit će se vrijeme putovanja između Bergena i Stavangera (drugog i četvrtog najvećeg norveškog grada po broju stanovnika) za otprilike 40 minuta.

Osim toga, na otprilike polovici trase nalazit će se dvostruki kružni tok smješten na dubini od 260 metara, koji će voditi do spojnog tunela prema otoku Kvitsøy, najmanjoj norveškoj općini.

Digitalno osiguranje

Štetu na automobilu danas možete prijaviti mobitelom, a novac dobiti i istoga dana

Nove mogućnosti

Kredit nije jedina opcija: Poduzetnici često ne znaju kako sve mogu financirati rast svojeg poslovanja

Štoviše, ovaj projekt samo je dio plana obnove obalne prometnice E39, odnosno ceste duge 1100 kilometara koja se proteže od Trondheima na sjeveru do Kristiansanda na jugu. Za tu trasu sada treba 21 sat i korištenje sedam trajekata. Izgradnjom tunela i mostova to bi se vrijeme prepolovilo, ali kraj svih tih radova očekuje se tek oko 2050. godine.

Za sada, Rogfast ostaje najzahtjevniji dio, kako u ovoj priči, tako i na svijetu. Ono što je posebno zanimljivo kod njega nisu samo dužina i dubina, već složena geologija. Trasa tunela prolazi kroz različite slojeve stijena, a između njih se nalaze rasjedi gdje su milijuni godina geoloških pomicanja ostavili tlo zdrobljenim i ispucalim pa se izvođači radova ne mogu osloniti na strojeve za bušenje, već koriste metodu miniranja. Svaki korak mora se stoga pažljivo planirati jer se uvjeti pod zemljom konstantno mijenjaju.

Kao još jedan od tehničkih izazova, tu je i količina morske vode koja pod visokim pritiskom prodire u tunel. Na dubini od oko 300 metara pritisak doseže gotovo 40 bara, a tijekom iskapanja izvođači su bilježili prodore vode i do šest tisuća litara u minuti.

Ventilacija je također segment koji cijeli projekt čini izazovnijim. No, kada tunel bude dovršen, za protok svježeg zraka brinut će se čak 245 velikih ventilatora smještenih duž rute, kao i velike ventilacijske postaje na ulazima i unutar samog čvorišta Kvitsøy. Nedavno je na tom otoku završen prvi od dva duboka ventilacijska okna, promjera većeg od osam metara.

Benefiti za okoliš

Sam projekt trebao bi imati i benefite za okoliš. Naime, smanjenje trajektnog prometa dugoročno bi pozitivno trebalo utjecati na osjetljive morske ekosustave. Investitori su uložili i velik trud kako bi smanjili klimatski otisak same izgradnje, a višak iskopanog kamenog materijala je iskorišten za nasipavanje i stvaranje novih površina oko otoka Kvitsøy. Milijuni kubičnih metara stijena poslužili su za izgradnju više od jednog kilometra novog obalnog zemljišta, otvarajući prostor za budući razvoj infrastrukture.

Vratimo li se još na sam tunel, recimo da će vozila nadzirati kamere i radari, a sve bi trebalo dobiti i umjetničku komponentu.

Kako bi se smanjila monotonija duge vožnje pod morem, dizajneri planiraju ugradnju dinamične rasvjete i raznih umjetničkih instalacija.

Procjenjuje se da će kroz glavni tunel dnevno prolaziti oko 13 tisuća vozila, što će dati poticaj lokalnom gospodarstvu, posebice ribarskoj, pomorskoj i energetskoj industriji zapadne Norveške, države koja ovim tunelom pomiče granice građevinarstva. No, 2033. još je daleko…