Iako je u nedjelju navečer odjeknulo kao bomba da 12 do 15 najvećih i najbogatijih europskih nogometnih klubova napušta dosadašnji model natjecanja u okviru UEFA-e i prelazi u novi organizacijski model zatvorenog natjecanja Superliga, već u utorak navečer je postalo jasno da od toga neće biti ništa i da je većina klubova koja je krenula u to u međuvremenu promijenila mišljenje. Superliga je zamišljena po američkom modelu poslovanja i sportskog djelovanja, a što je u Europi uglavnom nezamislivo te što se još jednom dokazalo. Glavnu riječ u novom projektu su imali uglavnom američki vlasnici engleskih klubova jer je iz te zemlje došlo čak šest od 12 osnivača nove lige – Manchester City, Manchester United, Arsenal, Liverpool, Tottenham i Chelsea. No, u Engleskoj je nogomet veliki biznis, a i način života, tako da je trenutni pritisak javnosti, a posljedično i politike koja je  najavila restriktivne mjere da se spriječi uništenje nogometa u Engleskoj kakvog danas znamo. Izvjesno je da su i tamošnji klubovi shvatili da svi, od premijera Borisa Johnsona preko državnog tajnika za sport pa sve do ostalih nogometnih, financijskih, pravnih i ostalih dužnosnika, misle ozbiljno te da bi to mogao biti totalni rat u kojem klubovi teško mogu pobijediti. Sve to je rezultiralo zajedničkom objavom svih šest engleskih klubova da se povlače iz projekta Superlige.

Iako su u projektu, barem jutros, još bili španjolski i talijanski klubovi – Real, Barcelona, Atletico Madrid, Juventus, Milan i Inter, informacije talijanskih medija govore da se javna hajka poput one u Engleskoj događa i u Italiji te da bi se već tijekom današnjeg dana i talijanski trojac, Milan i Inter sigurno, a izvjesno i Juventus mogli povući iz Superlige.

Za sada još nije jasno što će se događati s odmetnutim klubovima i hoće li biti nekih posljedica po njih od strane nacionalnih nogometnih saveza te UEFA-e i FIFA-e. Najtvrđi orah su španjolski klubovi koji su u velikim financijskim dubiozama, navodno se ona Barcelone mjeri u milijardama eura, a ništa bolje stanje nije niti u Realu koji je u projektu generalne rekonstrukcije svojeg stadiona te se procjenjuje da bi ti klubovi bez velike financijske injekcije, a kakva se procjenjivala kroz Superligu, mogli kolabrirati.

Za očekivati je da će ovaj potez potaknuti UEFA-u na neke ubrzane reforme koje će, možda kroz neke institucionalne mehanizme i kroz neko vrijeme, u konačnici ipak dovesti do nekog oblika Superlige kakva je sada predstavljena jer i postojeća praksa i transformacija UEFA Lige prvaka ide u tom smjeru da bogate zemlje u njoj imaju po 3-5 predstavnika, a one manje i siromašnije, poput Hrvatske, u pravilu niti jednog.