Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Privatizacijski gaf, bilo vino, bilo soda

Autor: Marija Brnić
04. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —

U slučaju Dalmacijavina tek je na kraju postalo jasno da će država otpisati sav dug. Neovisno o tome potpiše li se ugovor, slika Hrvatske kao ulagačke destinacije je negativna

Posljednja sjednica u Banskim dvorima prije parlamentarnih izbora nesumnjivo će ostati upamćena po nevjerojatnoj i vrlo problematičnoj odluci oprosta duga od milijardu kuna i prodaji potpuno neoperećene, vrijedne imovine splitskoga Dalmacijavina. Čak nije riječ o samome kupcu, Salomonu Berkowitzu, i njegovu Traubi Internationalu, koji je predao ponudu i pobijedio u okrivu postavljenih kriterija na javnom međunarodnom natječaju. Riječ je o spornom načinu same prodaje tog gubitaša.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Načelno, model ne odskače od onih koji su primjenjivani za druge gubitaše u ranijim privatizacijama: država dionice prezaduženih kompanija nudi za simboličnu jednu kunu, uz otpis golemih dugova državnim vjerovnicima i obvezu zadržavanja radnika te unošenje kapitala za razvoj i modernizaciju tvrtke. No, PIK-ovi i druge tako privatizirane tvrtke dugovali su bankama, koje su najčešće imale i upisane hipoteke na njihovu imovinu. Otpisom dugova državi u tim su slučajevima, dakle, stvarani preduvjeti za reprogram obveza bankama i novi početak s novim vlasnicima. Dalmacijavino trebalo je biti, pak, novi početak nove privatizacije. Umjesto toga, otvara sumnje da se nije daleko odmaknulo jer je tek na kraju procesa prodaje postalo jasno da će država, kojoj jedinoj Dalmacijavino zapravo i duguje, uz tek simbolične iznose prema dobavljačima, otpisati sav dug te tvrtku riješenu svih blokada prepustiti novom vlasniku. Tek uz te informacije postaju jasni bunt radnika i ponuda za preuzimanje njihove tvrtke. Revolt tek dolazi od svih drugih dužnika državi, čiji modeli C nisu prihvaćeni i kojima država nije oprostila nikakav dug. Dioničari Badela čak najavljuju tužbe protiv države, koja u njihovu slučaju ne samo da nije otpisivala dug nego ga je odugovlačenjem i povećala, samo na zateznim kamatama za 60-ak milijuna kuna. Time je i udjel države u vlasničkoj strukturi na uštrb malih dioničara povećan. I druge tvrtke, poljoprivredne, prehrambene, pa i tekstilne, s ogorčenjem pitaju zašto je jednima država majka, a drugima maćeha. Traže jednak tretman u jednakim situacijama. Ova priča, pak, na pravi test stavlja novu vladu, koja će se njome morati pozabaviti. Neovisno o tome hoće li se ugovor s kupcem potpisati ili ne, slučaj će imati pravne posljedice i poslat će još jednu negativnu sliku Hrvatske kao nesređene zemlje koja nije sigurna destinacija za ulaganja.

Posljednja sjednica u Banskim dvorima prije parlamentarnih izbora nesumnjivo će ostati upamćena po nevjerojatnoj i vrlo problematičnoj odluci oprosta duga od milijardu kuna i prodaji potpuno neoperećene, vrijedne imovine splitskoga Dalmacijavina. Čak nije riječ o samome kupcu, Salomonu Berkowitzu, i njegovu Traubi Internationalu, koji je predao ponudu i pobijedio u okrivu postavljenih kriterija na javnom međunarodnom natječaju. Riječ je o spornom načinu same prodaje tog gubitaša.

Načelno, model ne odskače od onih koji su primjenjivani za druge gubitaše u ranijim privatizacijama: država dionice prezaduženih kompanija nudi za simboličnu jednu kunu, uz otpis golemih dugova državnim vjerovnicima i obvezu zadržavanja radnika te unošenje kapitala za razvoj i modernizaciju tvrtke. No, PIK-ovi i druge tako privatizirane tvrtke dugovali su bankama, koje su najčešće imale i upisane hipoteke na njihovu imovinu. Otpisom dugova državi u tim su slučajevima, dakle, stvarani preduvjeti za reprogram obveza bankama i novi početak s novim vlasnicima. Dalmacijavino trebalo je biti, pak, novi početak nove privatizacije. Umjesto toga, otvara sumnje da se nije daleko odmaknulo jer je tek na kraju procesa prodaje postalo jasno da će država, kojoj jedinoj Dalmacijavino zapravo i duguje, uz tek simbolične iznose prema dobavljačima, otpisati sav dug te tvrtku riješenu svih blokada prepustiti novom vlasniku. Tek uz te informacije postaju jasni bunt radnika i ponuda za preuzimanje njihove tvrtke. Revolt tek dolazi od svih drugih dužnika državi, čiji modeli C nisu prihvaćeni i kojima država nije oprostila nikakav dug. Dioničari Badela čak najavljuju tužbe protiv države, koja u njihovu slučaju ne samo da nije otpisivala dug nego ga je odugovlačenjem i povećala, samo na zateznim kamatama za 60-ak milijuna kuna. Time je i udjel države u vlasničkoj strukturi na uštrb malih dioničara povećan. I druge tvrtke, poljoprivredne, prehrambene, pa i tekstilne, s ogorčenjem pitaju zašto je jednima država majka, a drugima maćeha. Traže jednak tretman u jednakim situacijama. Ova priča, pak, na pravi test stavlja novu vladu, koja će se njome morati pozabaviti. Neovisno o tome hoće li se ugovor s kupcem potpisati ili ne, slučaj će imati pravne posljedice i poslat će još jednu negativnu sliku Hrvatske kao nesređene zemlje koja nije sigurna destinacija za ulaganja.

Autor: Marija Brnić
04. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close