Prije kojih godinu dana u Hrvatskoj se u hotelu Sheraton u Zagrebu svečano predstavljala Strategija pametne specijalizacije.

Malo je kome tada bilo jasno što ta strategija jest, a uvjeren sam rijetki to sasvim razumiju i danas. Uključujući i mene. No, ono što je već tada bilo jasno je da bez te strategije neće biti novca iz EU fondova. Bila je to još jedna potvrda da se rad hrvatskih političara prebacio s trčanja prema punopravnom članstvu u Uniji na trčanje prema otvaranju EU fondova. I tada je pred okupljene izišao jedan od ministara. Uistinu nije bitno koji, jer svi su zvučali podjednako. Razlika je samo u tome što je ovaj ministar rekao nešto nezaboravno.

Iskustva DT-a
Ministar se tada ispričao okupljenima objasnivši kako ćemo u budućnosti, eto, u svojim strategijama, planovima i radu morati početi razmišljati o stvarima koje su nam sada nepojmljive poput nanotehnologije, biotehnologije i drugih naprednih tehnologija.Kazao je tada ministar da nam s postojećim tehnologijama i industrijama u kojima je niska produktivnost nema budućnosti. Morat ćemo raditi nešto novo, drugačije, bolje i efikasnije. Morat ćemo učiti i primjenjivati nove tehnologije. Da se prethodno nije ispričao zbog toga – taj bi govor odmah zaboravio.Danas je premijer Zoran Milanović u svom prvom posjetu Silicijskoj dolini. U poslovnom smislu, ima nešto magično u tom mjestu.

Tehnološki i kapitalno vrlo je živo i u Londonu i Berlinu i na mnogim drugim centrima na svijetu, ali Silicijska dolina ostavlja traga i na najveće i najtvrdokornije.Lani sam se u to osobno uvjerio u razgovoru s upravom Deutsche telekoma u Berlinu nakon što su najavili temeljito restrukturiranje kompanije i pomak prema "startup" načinu poslovanja. Kratki razvojni ciklusi, brzo testiranje tržišta, projektna organizacija, povezivanje IT-a i telekoma itd. A sve je, kako je tada priznao jedan od članova uprave DT-a, rezultat toga što su nakon posjete Silicijskoj dolini zaposlili tamošnje konzultante da im iz temelja promjene način rada. Prvi rezultat bio je taj da je DT počeo u Njemačkoj graditi farme servera, postavljati optiku, osnovao je vlastiti poslovni inkubator Hub:raum i iste one američke kompanije koje je smatrao uzorom sada je smatrao i konkurencijom.Ta saznanja nitko u DT-u nije skrivao, štoviše vrlo ih je otvoreno davao do znanja.

DT je čak prikazao i niz novih proizvoda i usluga koje je zahvaljujući tim saznanjima razvio, a koje je pak radio u suradnji s drugim njemačkim tvrtkama. Tako je s BMW-om razvio sustav umrežene vožnje, a sa Mieleom, Osramom i drugima sustav pametne kuće itd. DT je već tada pričao ne samo o cloudu već i o mashine-to-mashine (M2M) komunikaciji, robotici, nanotehnologiji i biotehnologiji. Operatorova priča bila je zaokružena od inspiracije, preko razvoja sa domaćim tvrtkama do proizvoda i definiranih područja interesa. Premijer Milanović, pak, boravi u Silicijskoj dolini, i to već nekoliko dana, ali osobno, nažalost, ne vidim zašto. Još gore, očigledno mi je da to ne vidi nitko. Umjesto toga, imamo teorije. Najuvjerljivija je da je otišao u pet američkih kompanija naučiti što one mogu prodati Hrvatskoj, a što će zatim Hrvatska platiti kroz sredstva iz EU fondova. Upravo su zdravstvo i školstvo područja koja će iz EU fondova povući obilna sredstva pa je odlazak ministara iz tih resora također logičan izbor.

Ustupanje vojnih objekata
IBM, Microsoft, Cisco, HP i Oracle već i sada obilno rade s državom pa je k tome i to logično. Time je jasno i zašto premijer u SAD-u neće posjetiti najveću IT kompaniju na svijetu – Apple. To objašnjava i zašto neće posjetiti Amazon, Dell, Intel, Google ili pak Ingram Micro, koji su primjerice po prihodima, i time rangu na Fortune500 ljestvici, mnogo veće IT kompanije od Oraclea, koji se Milanoviću nalazi na popisu.

Postoji i ona manje uvjerljiva verzija po kojoj Milanović velikoj petorci ozbiljno planira ponuditi ulaganja u Hrvatsku kroz ustupanje vojnih objekata za nove namjene, izgradnje farmi servera, rasterećenje cijene rada itd. Više je razloga zašto je u to teško povjerovati.Prvi je što IBM, Microsoft, HP, Oracle i Cisco u Hrvatskoj posluju već godinama pa i desetljećima. Samo u pet posljednjih kriznih godina tih je pet kompanija zajedno kroz prodaju svog hardvera, softvera i usluga hrvatskoj državi, javnim tvrtkama, privatnom sektoru i građanima imalo u Hrvatskoj prihod od 2,75 milijardi kuna uz neto dobit od 257,8 milijuna kuna. Drugim riječima, svakome tko je uspio u ovoj krizi uknjižiti takav rezultat objašnjavati što su prednosti hrvatskog gospodarstva u najmanju je ruku duhovito osmišljen zadatak.

Drugi je što država već posjeduje vlastitu farmu servera Podatkovni centar Križ, jedinu u Hrvatskoj u cijelosti izgrađenu na razini svjetskog Tier 3 standarda, a koju država ni sama ne koristi, već svako ministarstvo, zavod i agencija pokušavaju napraviti neku svoju.Treći je razlog što država još ni domaćim IT tvrtkama nije počela objašnjavati što kani učiniti po pitanju oporezivanja rada, iako je one na to stalno podsjećaju, pa bi bilo veliko iznenađenje kada bi to Milanović prvo predstavio američkim kompanijama. Štoviše, najveća hrvatska softverska kompanija IN2 grupa čak se takoreći pomirila sa situacijom i počela istraživati kako svoje proizvode i usluge prodavati na Zapadu, jer je rad u Hrvatskoj u odnosu na Njemačku, Veliku Britaniju ili SAD cjenovno povoljniji.

Stalno obrazovanje i razvoj vještina

MBA obrazovanje na ZŠEM-u: Investicija koja mijenja karijeru i život

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji

Uvoz ili izvoz?
No, glavni razlog zašto je teško vjerovati u Vladinu verziju priče taj što primjerice Google nije trebalo zvati u Hrvatsku. Tvrtka je sama otvorila ured u Zagrebu nakon što je shvatila da je turizam stvarno strateška industrija. No, kao petorka koju obilazi Milanović ni Google ovdje nije otvorio odjel razvoja i istraživanja (R&D), proizvodne pogone ili outsourcing centar. To su jedina tri oblika investicija u kojima IT kompanije ulažu svoj novac kako bi povečale naš izvoz. Svi ostali oblici su prodaja i marketing koji povećavaju uvoz u Hrvatsku.Država kao pojedinačno najveći kupac na hrvatskom IT tržištu ima raznih načina da svim IT kompanija objasni koliko joj je to bitno.

Najbrutalniji je onaj na koji su Radimir Čačić i Slavko Linić telekomima objasnili da moraju ulagati u LTE koncesije i izgradnju mreža. No, to se može i kroz pokretanje transparetnih reformi, primjerice u zdravstvu i školstvu, gdje se kroz transparentne javne natječaje s jedne i zajednički razvoj s domaćim IT igračima s druge strane država može potaknuti gospodarstvo. Jasno je da će se to moći financirati iz EU fondova. Zanimljivo će biti vidjeti da li je Milanović u Silicijskoj dolini imao inspiraciju ili tek prodajnu prezentaciju.