Predsjednik Visokog trgovačkog suda mr. Nenad Šepić uputio je početkom 2000. prvom koalicijskom ministru pravosuđa Stjepanu Ivaniševiću dopis kojim se referira na “ono za što me ‘tereti’ Zagrebačka banka u svom podnesku upućenom Vrhovnom sudu RH na kraju 1999.”.
Šepić je Ivaniševiću, među ostalim, objasnio i kakav to status ima tvrtka Textil export-import d.d. pred trgovačkim sudstvom.
“Uzgred napominjemo da je tvrtka Textil export-import d.d. bila brisana iz sudskog registra pod brojem Fi-5206/94 s danom 15. ožujka 1994., pa je uopće pitanje kako se nad tvrtkom koja je brisana mogao otvoriti stečajni postupak dvije godine kasnije”, piše Šepić.

Brisanje i pripajanje
Slučaj o kojem je riječ aktualiziran je ovih dana jer je postao jedan o primjera koji odražava kvalitetu trgovačkog sudovanja u Hrvatskoj. Nenad Šepić svojim je pismom Ivaniševiću potvrdio kako zapravo nisu u trgovačkom sudstvu bili nesvjesni činjenice da donose presude, a sada to traje već jedno desetljeće, u korist tvrtke koja je odavno prestala postojati. Šepić je tada otvorio kao posebno pitanje savjesnost rada onih sudaca koji su nad izbrisanom tvrtkom iz registra naknadno otvorili stečaj, no koliko je poznato to nije nitko istraživao. Textil je bila jedna od vodećih uvozno-izvoznih tekstilnih tvrtki u bivšoj Jugoslaviji i dioničar Zagrebačke banke koji je za kredit založio svoje dionice. Tvrtka je prestala postojati 15. ožujka 1994., kada je izbrisana iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu. No istog je dana pripojena poduzeću Turist Trip nad kojim je, kasnijih godina, otvoren stečaj.
U stečaju Turist Tripa koji još uvijek traje na karlovačkom Trgovačkom sudu, nema imovine za namirenje vjerovnika, a vjerovnici uključujući i Zagrebačku banku potražuju oko pola milijarde kuna. No, da je, primjerice, Turist Trip preuzeo i parnicu protiv Zabe od ugašenog Textila kao što je preuzeo njegove dugove, a što nije učinjeno, onda bi se ovrhom koja je realizirana protiv Zagrebačke banke koncem 2003. u stečaju Turist Tripa naplatio iznos od 168 milijuna kuna, a ne bi novac završio na žiroračunu Retaga u stečaju koji praktički nema dugova. Umjesto toga, dvije godine poslije svog brisanja iz registra, Textil je kao nepostojeća tvrtka uskrsnuo i dobio u svoju korist presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u parnici protiv Zagrebačke banke. To nije sve: istom Textilu uspjelo je izbjeći sve vjerovnike one tvrtke kojoj se pripojila i to zahvaljujući spornoj cesiji (prijenosu potraživanja), a na što je upozorio Ustavni sud u odluci 2000. u vijeću pod predsjedanjem suca Velimira Belajca i što je trgovačko sudstvo ignoriralo.
Dakle, godinu i pol dana nakon prestanka svoje registracije, a pola godine prije presuđenja u svoju korist, nepostojeći Textil prenio je svoje potraživanje prema Zabi na tvrtku Texhol koja nije imala ni kune duga te koja se kasnije pretvorila u Retag. Krajnje je nevjerojatan rasplet događaja po kojem Visokom trgovačkom sudu, unatoč Šepićevog preciziranja statusa Textila kao nepostojeće tvrtke, sustavno promiče odlučujuća činjenica da sudovi sude i provode ovrhu u korist tvrtke koja ima status nepostojećeg subjekta. Osobito je zanimljivo što se suci ne osvrću na pravno pitanje nezakonite cesije, pa čak to ne čine ni kad im Ustavni sud, kojeg su jedinog dužni poslušati, na to skrene pozornost. Parnični i ovršni suci s obje instance trgovačkog sudovanja vodili su niz postupaka u kojima su ignorirali tvrdnju svog predsjednika Šepića da je iz registra nestao Textil još 1994. iako je to presudna činjenica za karakter presude. Odlučivali su kao da Textil nikad nije prestao postojati.

Osobito bode oči nepoštivanje odluke Ustavnog suda koji je u ponovljenom postupku od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio da se pozabavi pitanjem cesije što je taj sud ignorirao i time prekršio Ustavni zakon o Ustavnom sudu. Upravo takav rasplet suđenja i doveo je do nove, treće po redu ustavne tužbe Zabe Ustavnom sudu. No sudeći po odluci koju je sredinom prošle godine donijelo vijeće Milana Vukovića, pitanje je u kojoj se mjeri više može računati na Ustavni sud kao jamca ustavnosti i zakonitosti. Vukovićeva odluka glasila je da Ustavni sud nije nadležan odlučivati o Zabinoj tužbi jer se ne radi o pravima i obvezama stranaka. Zanimljivo je da dvije ekspertize koje je Vuković naručio od profesora Mihajla Dike i umirovljenog suca Hrvoja Momčinovića potvrđuju da postoji na desetke povreda materijalnog i procesnog prava na štetu te banke. Pitanje je i kako je promaknulo predsjedniku Ustavnog suda Petru Klariću da se u razmaku od nekoliko godina donose različite odluke u istoj vrsti predmeta, te da trgovačko sudstvo nije poštivalo mišljenje Ustavnog suda iz odluke 2000.

Revizija pretvorbe
Kao začin dolazi presuda Vrhovnog suda koja je nedavno donesena u povodu revizije pravomoćne presude VTS-a zbog, čini se, nezakonite pretvorbe Textila, a koju je još 1996. zatražio Hrvatski fond za privatizaciju. Vrhovni sud je svojim rješenjem više nego temeljito bacio novo svjetlo na cijeli postupak pretvorbe Textila koji je, čini se, nezakonito završio u vlasništvu pokojnog Andrije Kovačevića. Zašto? HFP je početkom 90-tih zabranio pretvorbu Textila, a Kovačević je protiv HFP-a podnio tužbu Upravnom sudu 8. lipnja 1993. Već 1. srpnja 1993. dobio je odluku kojom se njegova tužba uvažava, poništava se rješenje HFP-a i dozvoljava se pretvorba. Državno odvjetništvo je na inicijativu Zabe podignuo zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je Vrhovni sud usvojio 12. srpnja 1996. Ukinuo je presudu Upravnog suda te je vratio predmet na ponovno odlučivanje s time da je Zabi priznao svojstvo stranke u postupku. Upravni sud nije poštivao odluku Vrhovnog suda, jer nije toj banci priznao svojstvo stranke u postupku.