Ne ponovila se, složimo se svi, 2011. godina. Prije samo dvije godine spominjali smo je kao prekretnicu u gospodarskom oporavku Hrvatske. Koliko se percepcija može izokrenuti (i koliko smo izloženi europskim trendovima) učili smo na svojoj koži kroz cijelu godinu.

Ekonomski jad i bijeda kao da nisu dovoljni našim gospodarstvenicima i političarima pa su nas, objašnjavajući neobjašnjivo, „davili“ raznim floskulama. Ovo je naš izbor omiljenih.

Fiskalna konsolidacija

Koliko Hrvata ima visoku stručnu spremu? Od fakultetski obrazovanog kadra, koliko ih je studiralo ekonomiju? Ako ste uspjeli ući u ovaj (sada već promilni) postotak stanovništva Hrvatske, jeste li studirali smijer makro ili finacije? Možda i znate objasniti osnovne odrednice fiskalne politike neke države (ili jednostavnije, pojam ubaciti u Google) – no kako doista konsolidirati potrošnju javnog novca u Hrvatskoj? To nam još nitko nije objasnio. Konkretne poteze Kukuriku koalicije još uvijek se očekuju – zar i vama ne zvuči neozbiljno „rezanje između 5 i 9 milijardi kuna?!“

Prevedimo to na tablicu množenja u osnovnoj školi: “Ivice, 5 pomnoženo sa 6 je?” ; “Pa učiteljice, negdje između 15 i 15.000”. Sve dok se hrvatskoj javnosti serviraju odgovori tipa „između 5 i 9 milijardi“ trebalo bi zakonom zabraniti korištenje pojma „fiskalne konsolidacije“ u medijima. Novogodišnja odluka: Sadržaj, ne forma, molimo vas!

Kriza je prijetnja, ali i prilika

Slušali smo makroekonomiste koji mudro izvlače primjer kineskog simbola za riječ „prijetnja“ – simbola koji se u sitnom detalju razlikuje od simbola „prilike.“ Lijepo je gledati svijet sa sunčane strane ulice i biti Godin ili Welch svoga plemena. I naravno, treba pokušati ukazati na svjetlo na kraju tunela. Ali kinesko pismo nastalo je prije više od 2.000 godina. Prevedeno, prije futuresa, balona nekretnina u SAD-u, krize europske valute ili globalnog zatopljenja. Prije nafte. Prije AlQaide. Prije Busha. Prije Ive Sanadera, Ive Josipovića ili Ivića Pašalića. Kakve onda veze imaju kineski znak od prije 2.000 godina i hrvatski poduzetnik u 2011.?

Što je sljedeće? Burzovne krivulje koji se uporno lome u minus možemo povezati s ne znam.. Žirafinim vratom, recimo? „Žirafa sada pije vodu, ali dići će glavu u oblake. Čekajte i vidjet ćete…“ Eto, mudrost je rođena. Hvala vam na gledanju i laku noć.

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Monetiziranje ideje/projekta

Lajtmotiv sastanaka diljem Hrvatske. Bez obzira na industriju, veličinu kompanije, targeta – prije ili poslije dogodit će se isto: šef će vas pogledati preko okvira naočala i, kuckajući olovkom o stol, mudro upitati – a kako to monetiziramo? Tišina koja zuji nakon/ znoj na licima kreativaca dok pokušavaju iznjedriti odgovor/ pogled u pod financijskog direktora/ slika je koja se malo razlikuje od Dubrovnika do Vukovara. Novce treba zaraditi, to je neosporno. No neosporno je da treba promijeniti i ovu floskulu s velikim M na čelu.

Novogodišnja odluka: Osmisliti novi naziv koji bi bio jednako cool kao „monetizacija“ ali da i dalje zvuči kao strana riječ. Natječaj je otvoren!

Pušimo u ista jedra, a može i u krumpir salate

Prije svega treba reći – nisu krivi oni koliko smo krivi mi. „Oni“ su pogađate – političari. No „mi“ ovdje nismo građani RH, nego novinari, urednici i ini senzacija gladni nesretnici. Mi smo se „navukli“ na Stjepana Mesića i njegov (neosporni) šarm. Za svaki komentar imao je i prispodobu, a to je u narodu prošlo. Zato su Mesićeve šale, usporedbe i poslovice češće nego je trebalo završavale na naslovnicama. No avaj, stvorili smo čudovište. Nakon što se Mesić umirovio, trebali su se umiroviti i vicevi s političke pozornice. Nisu. Sada svi, pa i oni koji doista nisu niti malo duhoviti, misle da na ozbiljna novinarska pitanja trebaju odgovarati „prispodobama.“ Tako smo slušali vrtlare – neka cvate tisuću cvijetova. Pomorce – pušimo u ista jedra. Kuharice koje su – od vrućih Sanaderovi krumpira radile krumpir-salate… Nadajmo se da „Kukuriku koalicija“ neće ići stazom daljnjeg zaglupljivanja političkog javnog istupa. No sudeći prema imenu koje su si odabrali… Nećemo se previše nadati.

Novogodišnja odluka: Pogledati se u ogledalo i reći „jedan Stjepan Mesić je dovoljan. Od sada ću ozbiljno shvaćati hrvatsku javnost.“

PS – U komentarima na dnu članka slobodno dopišite svoje omiljene floskule i izlizane uzrečice s političke i gospodarske scene. Idemo u Novu godinu ući s osmijehom na licu – pa makar to značilo smijali se svojoj lošoj sreći.