Hrvatska naftna kompanija Ina u prvih devet mjeseci ove godine ostvarila je neto dobit od 583 milijuna kuna, što je oko 51 posto više nego u istom razdoblju lani.

Taj rezultat u najvećoj je mjeri posljedica znatna porasta dobiti iz osnovne djelatnosti, koja je porasla za punih 45 posto, s 720 milijuna na respektabilnih milijardu i 40 milijuna kuna. Takvi rezultati trebali bi, u većini kompanija, biti razlog za poprilično zadovoljstvo, no u Ini, kao što je često slučaj, stvari baš i nisu onakve kakvima se na prvi pogled čine. Naime, detaljnijim uvidom u financijski izvještaj kompanije evidentno je kako u Ininu poslovanju ima zantno više razloga za zabrinutost nego za veselje.

Dapače, neki od njih, inače nenavedeni u medijskom izvještaju o rezultatima, poprilično su crni. Pa je tako Ina u prvih devet mjeseci ove godine zabilježila ukupni pad poslovnih prihoda od devet posto, uključujući pad prihoda u obje svoje grane poslovanja – upstreamu i downstreamu. Zabilježila je i pad prihoda od prodaje na domaćem tržištu od 14 posto, ukupno manju proizvodnju ugljikovodika, manju preradu, manju rafinerijsku proizvodnju svih proizvoda osim primarnog benzina, te u konačnici i manju prodaju tih proizvoda i po količinama i po cijeni. Pojednostavljeno rečeno, uz nekoliko iznimaka, poput blagog rasta proizvodnje nafte, Ina je u svim svojim segmentima poslovanja zabilježila minus u odnosu na usporedno lanjsko razdoblje, a pritom je bila suočena i s nepovoljnim tržišnim okolnostima koje su rezultirale nižim cijenama njezinih proizvoda.

Temeljem toga, razumljiva je posljedica i pad operativne dobiti prije oporezivanja i amortizacije (EBITDA) za 16 posto i rast neto financijskog gubitka za čak 72 posto. No, otkud onda taj streloviti rast neto dobiti kojim su se pohvalili u Ini? Kompanija je na kraju prošle godine provela golemi otpis vrijednosti svoje imovine u Siriji, tako se i smanjila obveza koju za tu imovinu treba otplaćivati kroz amortizaciju. Troškovi amortizacije u Ininoj bilanci u prvih devet mjeseci ove godine u odnosu na lani (prije otpisa imovine) tako su se smanjili za oko 320 milijuna kuna – iznos jednak rastu dobiti iz osnovne djelatnosti. Utoliko je razvidno da je rast Inine profitabilnosti u ovom trenutku ponajprije posljedica računovodstvenog standarda, a ne nekog fundamentalnog napretka u poslovanju.

Dapače, kako će taj pozitivni efekt u bilanci faktički nestati s prvim danom sljedeće godine, a s obzirom na trenutačne trendove u kompaniji, najizgledniji način da Ina nastavi s rastom neto dobiti i u 2015. godini jest taj da ponovno otpiše neki dio svoje imovine, pa onda temeljem novog smanjenja u izdvajanjima za amortizaciju bilježi bilančne uspjehe. Gašenje i otpis sisačke rafinerije tako bi, primjerice, po istom modelu tvrtki osigurali hiperprofitabilnu poslovnu godinu, bez obzira na eventualni minus u prodajnim rezultatima. Ipak, takva strategija ne može se smatrati dugoročnom. Prije ili kasnije neće se više imati što otpisati.