Tri godine ranije od uobičajenog rasporeda izbornih ciklusa ekonomski analitičari željno iščekuju predizborne programe stranaka u području gospodarstva. Pera su naoštrena, a instrumentarij spreman za detaljno raščlanjivanje vizija kako će najveće stranke osigurati da "narodu bude bolje", kako se to pojednostavljeno kaže. Jer, u suštini, predizborni ekonomski programi i jesu upravo to: često nepovezana masa lijepih želja, bez jasne teorijske podloge, sa samo jednim ciljem: da slučajnog i – bitno je reći – naivnog čitača ispune optimizmom i vjerom u bolje sutra ako pokloni svoj glas baš toj političkoj opciji.

Tek modni dodatak 
Kažemo slučajnog čitača, jer u većini slučajeva upravo je to publika ekonomskih predizbornih programa. Njih pročita tek poneki birač, eventualno netko i shvati što je to pisac želio reći, ali u pravilu ekonomski program nije štivo koje će zapaliti mase. Znaju to vrlo dobro i hrvatske stranke, za koje je ekonomski program tek dio folklora, modni dodatak koji mora imati svaka ozbiljna stranka ako želi izaći za izbore. Ekonomskim se programom, naime, ne dobivaju izbori, koliko god to čudno zvučalo u zemlji u kojoj je kriza gotovo stalna pojava. A posebno se kampanjom temeljenom na gospodarstvu neće dobiti ovogodišnji izbori, koje će obilježiti oštra podjela biračkog tijela na dva bloka, uz jedinu motivaciju izlaska na birališta, a to je da ona druga strana ne dođe na vlast.

Da je tome tako, potvrđuje i činjenica da će se ekonomski programi dvaju najvećih blokova, lijeve Narodne koalicije te HDZ-a, službeno predstaviti nekih mjesec dana uoči izbora. Onako, tek reda radi. Zasad smo iz oba bloka dobili naznake što nam to spremaju ekonomski ideolozi SDP-a i HDZ-a. Ljevica igra na poreznog aduta, odnosno rasterećenje cijene rada kroz smanjenje poreza na dohodak. Tu je i povećanje minimalca za 500 kuna, na 3000 kuna, valjda da se pokaže kako je ljevica u Hrvatskoj još uvijek dovoljno lijeva da pomogne radnicima s najnižim primanjima. Smanjenje poreza želja je i HDZ-a, kako je to u Jutarnjem listu iznijela Ivana Maletić, koja se prometnula u glavnog ekonomista "stožerne hrvatske stranke".

HDZ bi snizio PDV za jedan postotni bod u drugoj godini mandata, a do kraja mandata PDV bi trebao pasti na 23 posto. Koliko je smanjenje PDV-a – najizdašnijeg poreznog izvora – izgledno u vrijeme kad Bruxelles traži krpanje proračunske rupe i smanjenje javnog duga, teško je reći. Valjda baš zato HDZ-ovu ideju odmah je na nož dočekao Zoran Milanović, izjavivši kako je to HDZ i ranije predlagao, pa nikad nije smanjio PDV. HDZ bombastično obećava i zapošljavanje 180.000 ljudi, povećanje mirovina za pet posto, a tu je i obećanje da će do kraja mandata, odnosno 2020., hrvatski BDP rasti pet posto. Tek nešto manje od kineskih šest posto.

U vezi sa zapošljavanjem, SDP obećava mnogo manjih 80.000 radnih mjesta. Zanimljiva je i HDZ-ova ideja jačanja II. mirovinskog stupa, povećanjem izdvajanja iz bruto plaća sa sadašnjih pet na osam posto, ali kad se za to ostvare uvjeti. To će zasigurno snažno odjeknuti među građanima koje u 98 posto slučajeva u neki od četiri obvezna mirovinska fonda – dan-danas, 13 godina od uvođenja sadašnjeg mirovinskog sustava – raspoređuje REGOS. Drugim riječima, golema većina građana uopće i ne zna u kojem je fondu, a kamoli da bi im ideja o povećanju izdvajanja iz bruto plaća trebala zvučati motivirajuće da svoj glas zbog toga daju HDZ-u. 

Dijagnosticiran problem
Nedostatak gospodarskih tema u izbornim kampanjama za hrvatsku je politiku više pravilo nego iznimka. Naznaka ekonomskih programskih sadržaja, poput problema zapošljavanja ili mirovina, mogla se čuti samo u kampanji za izbore 2003. i 2007. godine, ako se toga još netko i sjeća. Viđeniji hrvatski politolozi odavno su dijagnosticirali ovaj problem. Tako profesor na Fakultetu političkih znanosti Goran Čular u svom radu naslovljenom "Političko predstavništvo u Hrvatskoj: predstoji li korjenita promjena stranačkog sustava" navodi kako stranačko natjecanje u Hrvatskoj nikad nije uspijevalo demokratski "procesuirati" ekonomska pitanja i redistributivne javne politike, a programi glavnih političkih stranaka uvijek su patili od kroničnog nepostojanja koherentnih i prepoznatljivih ekonomskih ideologija.

Istraživanje pod nazivom "Tihi glas, ujutro u Americi: izborna kampanja 2011. u Hrvatskoj" autora Suzane Kunac, Dražena Lalića i Martine Andrijević osvrnulo se na analizu sadržaja TV spotova, jumbo plakata i ostalih medijskih sadržaja najvećih stranaka. Rezultati su pokazali da se te recesijske 2011. HDZ gospodarstvom bavio u polovici svojih objavljenih spotova. Tadašnja Kukuriku koalicija gospodarstvom se bavila u četiri spota.

K tome, ne treba zanemariti ni rezultate ankete koje je proveo Fakultet političkih znanosti, a koja pokazuje da je 60 posto građana kampanju 2011. ocijenilo kao nekorisnu za društvo jer se u njoj nije ozbiljno raspravljalo o najvažnijim problemima i razvoju Hrvatske. Stoga, ostavite nadu svi vi koji vjerujete da će ekonomski program ikome biti važan. Nije važan strankama, a pitanje je koliko je bitan i biračima. Barem na ovim izborima.