Nakon što je Ackman odradio svojih 300+ slajdova, i cijena je pala na 24 dolara, pa su Loeb, Chapman, Soros, Icahn, Stiritz i ostali stvorili vijesti za koje bi Bloomberg valjda dao bonus (jer utječu na tržište), nekako je najlogičnija stvar na svijetu da sad Herbalife okupi Ackmanove ulagače i proba ih uvjeriti da bi bilo dobro da povuku novac iz fonda kojim on upravlja.

Toliko što se tiče sodome i gomore. Što se stvarnosti tiče, moja aplajnica (tek prije koji dan čula za Ackmana), sjela na avion i otputovala u Tursku razvijati biznis kojega se burza ne tiče. Eto što ti je život. Imaš frajera koji vodi fond težak 10,000.000.000+ dolara, koji kaže da biznis ne postoji, da je to piramida, i imaš mladu ženu koja na spaljivanju tuđih kila zarađuje tako dobro da je posao proširila na Srbiju, BiH, a sad je nekoliko dana Turkinje i Turke učila kako se to radi (ne moraš biti Todorić da bi se širio, možeš to i s malim kapitalom).

Jedna od posljednjih mudrih koje mi je rekao moj bivši prijatelj broker je da početak rasta tržišta, među ostalim, karakteriziraju inicijalne javne ponude dobrih kompanija po povoljnim cijenama, a vidiš li inicijalne javne ponude loših kompanija po grozomorno visokim cijenama – budi oprezan. U slobodnom prijevodu – savjet ne tražim, niti bih ga dao – za mene to znači da budem paranoičan. Vidjeli smo kako su prošle inicijalne javne ponude Facebooka i Twittera, a sad kao da je nestalo hrabrosti za Hilton. Ili nema hrabrosti, ili nema goriva. Pa su mnogi mediji ocijenili kako je pravi trenutak da pokažu graf kretanja cijene South Sea Company, firme na kojoj je izgubio sir Isaac. Genij, Newton. Uložio je, lijepo zaradio, to jest prodao dionice. Ne mogavši gledati kako se njegovi prijatelji bogate, opet je kupio. Ali tad je to već bila parabola.

Izašao je s grdnim gubicima. Citiranje jedne od najpoznatijih i, usudim se reći, najpoučnijih sličica svijeta investiranja podudara se s nervozom kockara zbog nekoliko loših dana indeksa. Znam kako im je. Teško je gledati kako centralni bankari štampaju pare kao ludi, teško je gledati kako “svi zarađuju”, valjda je teže samo, nakon trzaja indeksa, procjenjivati hoće li cijene gore ili dolje…

Što se nekretnina tiče – savjet ne tražim, niti bih ga dao – miriši mi na stezanje obruča oko nade vlasnika nekretnina da će, ako ne histerične, dočekati bar predhisterične cijene. Nekoć su nekretnine iz Plavog oglasnika, čije su cijene bile od 1000-1200 eura po kvadratu, o kojima bih, da sam kupovao, razmislio, mogle popuniti odlomak teksta. Sad bi i više od četvrtine teksta osvojili stanovi od 800-1000 eura za kvadrat, dok bi nabrajanje stanova koji se na Njuškalu nude za 800-1200 eura po kvadratu pretrpalo Dnevnik malog ulagača.

Ne oponiram mišljenju da velika ponuda rupa i rupetina, što suterena što stanova po dvorištima, vlažnih prizemlja… ne treba zabrinuti ove koji se nadaju da će svoje nekretnine prodati po 2000 eura. Ali, nekako mi to miriši na nevolje ljudi koji imaju više nekretnina, a treba im novac, i u prvoj rundi rupe u obiteljskom proračunu krpaju prodajom tih rupa i rupetina od stambenog prostora. Traže manje nego što su mogli dobiti prije šest ili sedam godina, ali, bojim se, previše za ovo vrijeme. I ni najmanje me ne bi začudilo da se obruč stegne i oko nekretnina koje bi ljudi htjeli zadržati za sebe. I, ako su se ljudi nećkali na 2000+, pa su čekali bolju ponudu, pa im nije na kraj pameti bilo prodati po 1800, pa su na 1600 bili sigurni da se cijene moraju vratiti na staro, na 1400 su već bili zabrinuti, hoće li zaista prodati po 1200, 1000 ili možda 600?

Planinar sam, i ponekad se s vrha Medvednice pješke spustim do Britanca. Prekrižje, Pantovčak, pobočne ulice. Ponegdje ima ruševina, površina zaraslih u korov, na nekim je ogradama oglas da se nekretnina prodaje. Lokacija nije problem. Dakle, ili je problem cijena, ili su imovinski odnosi…

Svi su citirali i Buffetta. Da je nakon lomova gotovina za ulagača važna kao kisik za ljudski organizam. I, to je to. Savjet ne tražim, niti bih ga dao, ne diram to malo ušteđene sirotinje.v

Nova razvojna faza

Novi LDC-i u Dugopolju i Velikoj Gorici temelj su za održiv razvoj Studenca

End-to-end model

Dostupnost bez čekanja: novi standard konkurentnosti u zdravstvu

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).