Američka središnja banka Federalne rezerve je napokon, nakon gotovo desetljeća ustrajnog pridržavanja vrlo niskih kamatnih stopa, povisila svoju stopu monetarne politike – stopu koja utječe na sve ostale stope u gospodarstvu – za 25 osnovnih bodova.

To znači da je nova stopa dosegnula još uvijek minimalnih 0,5% i predsjednica Feda Janet Yellen mudro je obećala da će sva buduća povećanja biti postepena. Obzirom na stanje u kojem se nalazi američko gospodarstvo – realni rast iznosi 2%, napetosti na tržištu rada i slabe naznake da će inflacija doseći cilj od 2% koji je postavila američka središnja banka Fed – smatram povećanje kamatnih stopa razumnim i opreznim prvim korakom prema normalnosti. Međutim, ostale središnje banke, osobito u gospodarstvima gdje je jaz outputa veći nego u SAD-u, neće biti oduševljene praćenjem Fedovog primjera. To podrazumijeva nadolazeće razdoblje razilaženja u monetarnoj politici, s neizvjesnim posljedicama po globalno gospodarstvo.  

Naizgled malena promjena američkih kamatnih stopa ne bi trebala potaknuti dramatične promjene u opticaju kapitala na globalnoj razini. Međutim, obzirom da američka monetarna politika slijedi put normalizacije kamatnih stopa, zaista bi moglo doći do lančane reakcije, na gospodarskoj i financijskoj razini, osobito u obliku volatilnosti valuta i destabilizacije odljeva kapitala iz gospodarstava u nastajanju. Razlog radi kojeg bismo se trebali pribojavati ove mogućnosti je da je svjetska gospodarska ravnoteža istovremeno krhka i nestabilna – i mogla bi biti opasno nepostojana u odsustvu odlučne i koordinirane političke intervencije. Fedovo povećanje stopa možda to neće preokrenuti, ali bi to mogao učiniti neki naizgled bezopasni događaj. 

Razdražljivi financijski sustav
Nije nam potrebno dobro pamćenje kako bismo shvatili da čak i relativno skromni pomaci u politici mogu potaknuti ogromne reakcije na tržištu. Razmotrite, primjerice, "taper tantrum" (doslovno "izljev bijesa radi stezanja remena/usporavanja stopa kupovine obveznica") koji je uzdrmao financijska tržišta na proljeće 2013., nakon što je tadašnji predsjednik Feda Ben Bernanke izjavio samo da kreatori politika razmatraju postepeno ukidanje kvantitativnog popuštanja. Ali ta je najava bila iznenađujuća (poput devalvacije kineskog juna prošlog ljeta).

Kapital koji je nahrupio na tržišta u nastajanju u potrazi za profitom koji više nije bio raspoloživ u razvijenim gospodarstvima iznenada je promijenio smjer. Niti jedan investitor nije želio ostati posljednji u igri. Razdražljivi globalni financijski sustav, poput onoga kojeg imamo u ovom trenutku, ne nosi se dobro s nepoželjnim iznenađenjima. Za razliku od taper tantruma i devalvacije juana, najava Fedovog podizanja kamatnih stopa zasigurno nije bila iznenađenje. Stoga bi se moglo zastupati stajalište da, ako potez Feda zaista vodi prema volatilnosti u opticaju kapitala na međunarodnoj razini, taj proces je zasigurno već započeo. Zapravo, gotov sveopća predviđanja povećanja američkih kamatnih stopa nisu dovela do povećanja opticaja kapitala ili cijena imovine. 

Nesposobni kreatori politike
Ipak, i nadalje vlada zabrinutost velikih razmjera. Primjerice, MMF zauzeo je stajalište da bi bilo kakvo povećanje kamatnih stopa od strane Feda nalagalo "učinkovitu komunikacijsku strategiju monetarne politike" – pristojan način da se kaže da bi bilo kakvo monetarno stezanje remena u SAD-u i ostalim razvijenim gospodarstvima bilo preuranjeno. Obrazloženje toga je da su gospodarstva u nastajanju postala opasno ovisna o niskim kamatnim stopama i visokim cijenama robe široke potrošnje. Brojne tvrtke na tržištima u nastajanju nalaze se u zaista osjetljivoj poziciji jer su se duboko zadužile u stranim valutama.

Ako dođe do bijega kapitala, posljedice će biti pogubne: pooštravanje uvjeta kreditiranja, poteškoće s platnom bilancom, inflacija, povećanje kamatnih stopa, fiskalni stres te silazni trendovi – snižavanja –  u najvećim agencijama za kredit rejting, a sve to podrazumijeva daljnji bijeg kapitala.Europljani su također postali ovisni o niskim kamatnim stopama, s Europskom središnjom bankom koja se smatra ključnom silom stabilizacije. Bez zauzimanja i predanosti Europske središnje banke u cilju sprečavanja velikog povećanja prinosa od državnog duga, došlo bi do trajnog rizika za eurozonu, a time i za EU u cjelini – od ogluhe ili defaulta državnog duga. Ali barem je Europa imala koristi od spuštanja cijena robe široke potrošnje.

Za razliku od toga, brojna gospodarstva u nastajanju, uvelike ovisna o zaradi od izvoza robe široke potrošnje, pretrpjela su stres uslijed resetiranja cijena robe široke potrošnje, sporog rasta u razvijenim gospodarstvima te usporenog rasta u Kini. Bijeg kapitala samo bi još materijalno pogoršao njihov neugodni položaj – u nekim slučajevima čak uz pogubne posljedice. Od financijske krize 2008., svijet se već naviknuo na takve poveznice i prelijevanja. Pa ipak, reakcije politike na krize ostaju decentralizirane. Nema Europske središnje banke za gospodarstva u nastajanju. Ona se ne mogu pouzdati u reakcije svojih kreatora politika na brze odljeve kapitala, ili u njihove sposobnosti po pitanju političkih alata, rezervi i zaključnih računa. Nadalje, ona ne mogu biti u potpunosti uvjerena vezano uz brzinu i učinkovitost reakcije međunarodne politike koje bi inače mogle imati ulogu "prekidača."

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Dugoročna korist
U stvarnosti, tržišta u nastajanju koja su imala koristi nakon krize 2008. od kineskog gospodarskog rasta, rastućih cijena robe široke potrošnje i jeftinog stranog kapitala, moraju se u ovom trenutku prilagoditi na preokrete u svim ovim čimbenicima. Neophodne tranzicije za ta tržišta bit će složene, rizične i ne u potpunosti u njihovoj kontroli. Dok Fedovo povišenje kamatnih stopa naposljetku možda i ne mora biti okidač, zabrinutost vezana uz lančane reakcije zasigurno je legitimna. Ne bi bilo mudro pretpostaviti da su, uslijed prvobitnog rasta koji je sada iza nas, sustavni rizici na neki način samo nestali. Naravno, dugoročno će tržišta u nastajanju imati koristi od normalizacije kamatnih stopa, jer neće više trpjeti izvrtanja i neuravnoteženost koji vode prema neodrživom rastu. Međutim, neće biti lako stići odavde do tamo bez nezgoda.

© Project Syndicate, 2015.