Velika vijećnica Hrvatske gospodarske komore (HGK) ima tek 120 sjedala, pa je pretijesna s obzirom na nezapamćen interes čak 230 tvrtki iz drvne industrije za sudjelovanje u izboru novog predsjednika strukovnog udruženja pri HGK.

Stoga je radi izborne Skupštine u jednom hotelu za ovu srijedu zakupljena dvorana. Za razliku od mnogih stranačkih lidera koji u izbornim procesima nemaju protukandidata, drvoprerađivači su i 2012. mogli birati između vlasnika tvrtke Finvestcorp Marijana Filipovića i predsjednika Uprave Spin Valisa Zdravka Jelčića, no tada je glasovalo manje od 70 tvrtki iako sektor okuplja više od 2000 članica. U utakmicu za predsjednika udruženja za mandat do 2020. uz Jelčića ušli su i direktorica tvrtke Pana Nikolina Babić te Ivić Pašalić, vlasnik tvrtke Mundus Viridis.  

Što je motiv za ovoliki broj kandidata i neviđeno lobiranje koje je dovelo do grupiranja tvrtki uz kandidate, ali i do podjela unutar nekih obitelji budući da je drvni sektor u cijelosti u privatnom portfelju?! Pozicija šefa udruženja volonterska je i pojedincu izravno ne smije donositi osobnu korist. No, daje mu u ruke okvir za konkretniji dijalog s državnim adresama koje kreiraju političke odluke vrlo važne za dugoročne planove poduzetnika iz te djelatnosti.

Za branšu je stoga bitnije pitanje ne tko šefuje udruženjem već tko upravlja Hrvatskim šumama, iz kojih svi crpe sirovinu. Umjesto međusobnoga iscrpljivanja čiji će favorit postati šef udruženja, najava strogo kontroliranog ulaza na Skupštinu i nadzora tajnog glasovanja, drvoprerađivači bi fokus morali timski usmjeriti na resorna ministarstva i Šume da im vrhunska sirovina preko panja i licitacija uskoro u balvanima ne pobjegne u izvoz, odnosno špekulantima za kogeneracije na ledinama koje griju zrak.