Može li Njemačka, koja čini tek jedan posto svjetskoga stanovništva te manje od pet posto svjetskoga BDP-a, zapravo biti odgovorna za loše stanje globalnoga gospodarstva? Američko ministarstvo financija počelo je tu priču izvještajem o tečajnim manipulatorima, u kojemu se obrušilo na njemački višak na tekućem računu.

I Europska komisija prošloga se mjeseca uključila u priču objavivši popis pokazatelja makroekonomske nestabilnosti te pozvala na detaljnu analizu njemačkoga viška.Naglasak na Njemačkoj nekako je više opravdan u kontekstu Europe, no čak i u eurozoni Njemačka obuhvaća tek 30 posto BDP-a (te manje od četvrtine proizvodnje cijele Europe). Njemačka je važna, ali nije dominantna. Ovakvom usmjerenošću na Njemačku zanemaruje se i činjenica da je ona tek vrh germanskog ledenjaka: sve zemlje sjeverne Europe germanskoga govornog područja bilježe višak na tekućem računu. Štoviše, Nizozemska, Švicarska, Švedska i Norveška imaju višak na tekućem računu koji je u usporedbi s njemačkim veći u pogledu udjela u BDP-u. Zbirni vanjski višak tih malenih zemalja premašuje 250 milijardi dolara, što je nešto više od same Njemačke. Štoviše, njihov je višak stabilniji od njemačkoga: prije deset godina Njemačka je bilježila manjak na tekućem računa, a njezini jezični srodnici već su tada imali viškove slične današnjima.

Anglosaksonski minus
U proteklih deset godina ta je skupina državica zabilježila zbirni višak veći čak i od kineskoga. Jesu li sve te zemlje krive zbog merkantilističke politike? Jesu li se sve uključile u konkuretno ograničenje plaća?Većina dobroćudnih savjeta za korekciju njemačkoga viška potpuno je pogrešna kad se zadubite u stabilne viškove te raznolike skupine zemalja. Neke su, kao i Njemačka, članice eurozone (Nizozemska), neke su jednostrano vezale valutu uz euro (Švicarska), a druge i dalje održavaju promjenjivu deviznu stopu (Švedska). Nekoć su viškovima Njemačke unutar zone parirali manjci rubnih zemalja (uglavnom Španjolske, ali i Portugala i Grčke). Tomu više nije tako.Danas je negativni parnjak germanskome višku štednje "anglosaksonsko" smanjenje štednje: većina zemalja na engleskome govornom području bilježi manjak na tekućem računu (i to već neko vrijeme).

Zbirni je manjak na tekućem računu SAD-a, Velike Britanije i većih zemalja Commonwealtha veći od 800 milijardi dolara, to jest otprilike 60 posto ukupnih globalnih vanjskih deficita. Nije čudno da se nacionalni zakonodavci (i mediji) u glavnim anglofonim zemljama žale na njemački višak, no potezi same Njemačke neće imati gotovo nikakva utjecaja na stanje tih zemalja jer su njihovi deficiti znatno veći. Ključno je pitanje tko bi imao koristi da Njemačka počne više uvoziti.U rubne zemlje eurozone odlazi samo 10 posto njemačkog izvoza, u usporedbi s gotovo 40 posto iz drugih zemalja sjeverne Europe koje bilježe višak. Snažna domaća potražnja u Njemačkoj tim bi drugim zemljama koje bilježe višak (i nisku stopu nezaposlenosti) koristila četiri puta više nego rubnim zemljama (s mnogo većom stopom nezaposlenosti). Druge zemlje sa strukturnim viškom, uključujući Rusiju, Kinu i Japan, također bi imale više koristi od snažnije njemačke potražnje nego Španjolska ili Grčka.

Germanska integracija
Stoga, rasprava o njemačkome višku pogrešno tumači dvije stvari. Prva je stvar što bi, unatoč tome što su njemačko gospodarstvo i višak na tekućem računu vrlo prisutna stavka u kontekstu Europe, od korekcije same Njemačke rubne zemlje imale vrlo malo koristi. Druga je stvar što bi u globalnom kontekstu korekcija same Njemačke mnogim zemljama vrlo malo koristila, a drugim bi zemljama koje bilježe višak prekomjerno koristila. Korekcija svih sjevernoeuropskih zemalja udvostručila bi učinak bilo kakve potražnje same Njemačke zbog visokog stupnja integracije među "germanskim" zemljama. To vrijedi i za Europu i za globalni kontekst.Koordinacija unutar eurozone (primjerice, putem postupka pretjerane neravnoteže, koji bi se sada mogao primijeniti na Njemačku) očito nije dovoljna ako je cilj pomoći rubnim zemljama. Na globalnoj razini i anglofone bi zemlje koje bilježe deficit imale puno više koristi kad bi sve sjevernoeuropske zemlje povećale domaću potražnju. Njemačka je privlačna meta za europske i svjetske zemlje s vanjskim deficitom, no napad na samu Njemačku očito je pogrešan način za ostvarivanje rezultata.

© Project Syndicate, 2013.