Nacionalno istraživanje o stvarnom stanju korupcije u Hrvatskoj, koje je ministrica pravosuđa Ana Lovrin prošlog tjedna najavila kao novu aktivnost Ministarstva pravosuđa, provest će specijalno nezavisno tijelo, šireg sastava, čije će članove imenovati Vlada koja je odlučila za tu svrhu izdvojiti potrebna financijska sredstva. Uz stručnjake s Pravnog fakulteta, Vlada je navodno odlučila pripremu istraživanja povjeriti istaknutim sociolozima i psiholozima. No taj bi tim stručnjaka bio zadužen samo za sastavljanje pitanja, dok će rezultate nacionalnog istraživanja obraditi agencija koja posao osvoji na natječaju. S predstavnicima tih triju znanosti već su obavljene konzultacije, a u Vladi očekuju da će kroz znanstveni pečat tom projektu otkloniti eventualne prigovore da je, investirajući državni novac u istraživanje, utjecala i na rezultat. Zadatak stručnjaka sastoji se u tome da osmisle opsežan i višeslojan istraživački projekat kojim bi se stvarna korupcija utvrdila primjenom najsuvremenijih znanstvenih metoda, a tako dobiveni rezultati bili bi vjerodostojni i točni. Upravo relativnost i nepouzdanost, kako mnogi objašnjavaju, osnovni su prigovor istraživanjima javnog mnijenja čiji se rezultati temelje na svega nekoliko pitanja. Iz redova stručnjaka koji potvrđuju da su razgovorali o znanstveno-istraživačkom pristupu razmjera koje ima korupcija u hrvatskom društvu prednjači profesor Josip Kregar, jedan od autora nacionalnog antikorupcijskog programa. Kregar odavno potiče na takvo istraživanje, a u komentaru u povodu Vladine odluke ističe kako postoje barem četiri znanstvene medologije koje mogu dati točnu sliku stanja, kao kriterij reprezentativnosti navodi da je uzorak od 1500 ispitanika, no napominje da nije upoznat kada će projekt krenuti. Dojam je ostalih sugovornika kako će već ove jeseni nezavisno tijelo imati pune ruke posla jer će pritisci na Vladu rasti, među ostalim, i zbog screeninga pravosuđa.

Tijekom pripreme istraživanja trebat će voditi računa o više kriterija, a osnovni su da pokrije teritorij cijele države, razne dobne skupine i razlike u obrazovnoj strukturi. Navodno će najteži dio posla biti kako formulirati pitanja da se kasnije ne pokaže kako su bila intonirana radi dobivanja dobrih rezultata. Istraživanje bi trebalo provesti na nekoliko razina počevši od one opće anketne koja će obuhvatiti građanstvo i pripadnike pravosudnih tijela (suce, državne odvjetnike) te predstavnike lokalne i državne vlasti, a ti bi intervuji navodno trajali najmanje 20 minuta. Produbljenijim upitnicima testirale bi se službe koje se bave suzbijanjem korupcije, poput policije. Kako napominje naš izvor, riječ je o projektu kojem nije cilj frizirati stanje u pogledu izrazito visoke percepcije korupcije koju pokazuju podaci Transparency International, nego je Vlada uvjerena da svake godine, dakle sustavno, treba nacionalnim istraživanjem pratiti korupciju i tim putem također ocjenjivati rezultate u borbi protiv korupcije. Od istraživanja velika očekivanja ima i USKOK. Riječ je, prema uvjerenju nekih USKOK-ovaca, o dobrom potezu Vlade koji stiže u pravom trenutku jer se stvara kritična masa koja je potrebna za odlučan obračun s korupcijom. Očekuju da će taj Vladin projekt imat više pozitivnih efekata kao što su, primjerice, poticanje svih državnih institucija da obrađuju informacije koje dobivaju u svom svakodnevnom poslu te da ih, kad postoje sumnje, prosljeđuju Uskoku. U kontekstu povezivanja državnih institucija zbog suradnje s antikoruptivnim uredom zasad se navode uglavnom problemi. Tako, primjerice, od Vladina Ureda za javnu nabavu Uskok nikad nije dobio ni jednu prijavu iako je notorno da se raširena percepcija o korupciji tiče uvelike i postupaka javnih nabava. U Uskoku napominju da je korupcija mnogo šira od zakonskih koruptivnih djela poput davanja i primanja mita po kojima se postupa, a sadržana je u raznim zloporabama položaja i ovlasti te prijevarama u gospodarskom poslovanju koje moraju biti indicirane informacijama koje obrađuju razne državne instuticaje pa one o tome trebaju informirati Uskok.