Došlo je do priličnog raskoraka između onog kako nas drugi vide i toga što misli hrvatska Vlada. U pitanju su različite procjene o političkim i gospodarskim uspjesima Hrvatske u poduzimanju niza reformi, a one su ključne i za bolje poslovno okruženje i za brzinu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Nije zavjera
Pritom nema naznaka da vijesti iz Europske komisije i Svjetske banke, a daleko su od ukusa Banskih dvora, mogu biti na tragu tzv. međunarodnih zavjera ili da radovi misije EK te izvještaj “Doing Business” Svjetske banke mogu biti djelo nekompetentnih. Sasvim suprotno od toga, autorsko su djelo profesionalaca, kritičari su dobronamjerni i, ono najbitnije, ako i ne idu u prilog Vladi, ako pogađaju više ego nego bit problema, poticajni su za Hrvatsku. Loše mjesto na svjetskoj rang listi pokazatelja poslovnih mogućnosti, slaba pozicija u regiji, nezadovoljstvo oštricom borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, zamahom i dubinom pravosudne reforme – sve to i treba i može, ako ne motivirati, onda primorati centralnu vlast. Vlada mora postati odlučnija, jasnija i konkretnija u osiguravanju političke podrške svima onima koji će, ma gdje se formacijski nalazili – u policiji, tužiteljstvu, carini, poreznim službama i sličnim administrativnim područjima, provoditi ciljeve koje je proklamirala. Nova faza djelovanja Vlade pod pritiskom znači da predstoji ključni test za Sanaderovu Vladu: može li biti beskompromisni realizator, a ne samo predstavnik hrvatskih potreba. Što se tiče oporbenih prvaka, ugledaju li se na izvješća misije EK, profiliranjem u analitičara i kritičira najvažnijih reformskih zbivanja mogu pomoći Hrvatskoj, a potom možda i sebi. Bjelodano je da Europska komisija i Svjetska banka, s najnovijim pokazateljima narušavaju Vladino samozadovoljstvo. A njihove ocjene imaju golem utjecaj na formiranje političkih i gospodarskih odluka izvan Hrvatske. Govore o nedovoljnom napretku Hrvatske u borbi protiv korupcije, organiziranog kriminala, administrativnih barijera, u podizanju pravne sigurnosti i provođenju institucionalnih reformi, točnije u svemu što jamči pravdu, sigurnost, slobodu, zakonitost te građanska i poduzetnička prava. Banski dvori znaju, a to u svakoj prilici koja im se pruži i čine, vrlo uvjerljivo demonstirati kod kuće svoja postignuća, a recentna izvješća ipak negiraju da Vlada ima velike rezultate. Međunarodni politički, financijski i stručni krugovi istražili su i analizirali stanje, te su zaključili da su hrvatski izazovi znatno veći i stoga podsjećaju da Hrvatska nema vremena za neodlučnu vlast. Igrom slučaja koincidirajuća izvješća poručuju da nema razloga za zadovoljstvo. Izvješća misije EK ističu se po prigovoru kako u Hrvatskoj nema nijedne prave istrage korupcije na visokoj razini, a prema obavještajnim izvorima, organizirani kriminal u Hrvatskoj je u laganom porastu.

U odgovoru na to, Vlada demonstira ograničenu političku volju da stvori mehanizme za učinkovit obračun s kriminalnim miljeom, koji je povezan s mafijom u regiji. I to vrijedi i za obračun s korupcijom koja postoji na najvišim društvenim razinama. Ispada da je jedino mafija ostala povezana horizontalnim vezama u Hrvatskoj te u regiji, a da država još nije gotovo ništa učinila da svoje institucije poveže i tome se suprostavi kontrolom porijekla novca, poreznim karticama i slično.

Pranje novca
Utoliko se i događa da se novčane zalihe stečene kriminalom ovdje ulažu u legalni biznis, pa se dojučerašnji članovi podzemlja počinju etablirati kao uspješni poduzetnici. Koliko god takve konstatacije eksperata EK-e zvučale dramatično, zapravo su iznesene vrlo hladno, profesionalno i bez političkih podvala. Detaljnim iščitavanjem stječe se dojam kako Vladi daju priliku da ubrza odlučujuće reforme, ali je i upozoravaju da EU neće dopustiti da se Hrvatska integrira u Uniju ako prethodno u svojoj kući ne raščisti “žito od kukolja”. Drugim riječima, kad glasnogovornik Vlade Ratko Maček najavljuje beskompromisne antikorupcijske mjere, pa i Zakon o financiranju političkih stranaka koji treba regulirati donacije stranaka iz privatnih izvora, računa li s tim da će te mjere Vlada morati ojačati i jednako beskompromisnim ljudima? Onima koji će to biti kadri djelotvorno provesti uz jasnoću koja neće dovesti u pitanje da su i sami sumnjivi. Pitanje je kako će se u taj kontekst uklapati slučajevi poput ravnatelja hrvatske Porezne uprave, koji je pod istragom, a koji treba beskompromisno surađivati s Uskokom i Državnim odvjetništvom.