Kao prilog niski zabilježnih najvećih medijskih pritisaka na Ustavni sud u pitanjima ustavnosti propisa koje je Sabor donio nakon ostavke premijera Sanadera – Zakona o medicinskoj oplodnji i Zakona o kriznom porezu, dodajmo novi detalj.

Ugledni pravni stručnjaci analiziraju, prateći medije, koji to duh “stoluje” u Ustavnom sudu. Neslužbene priče svode se na dvije moguće struje: liberalnu i konzervativnu. Neki kažu da bi odgovor na osnovi kadrovskih rješenja bio ishitren jer se svodi na prebrojavanje koliko je to sada Slavonaca ili Dalmatinaca u Ustavnom sudu. No ima i onih koji baš u novom odnosu zastupljenosti regionalnih snaga vide naznake mogućega konzervativnijeg odlučivanja i navode da su u Ustavnom sudu sada tri suca iz Slavonije. Zaključuju kako će se, kada se bude odlučivalo o ustavnosti ta dva nova propisa, pokazati je li Ustavni sud skloniji liberalnijim idejama ili je konzervativan. Ne zaobilaze ni paralele s Nixonom i Kennedyjem za čije vrijeme je Vrhovni sud SAD-a potpuno različito tretirao pitanje smrtne kazne ili abortusa. Za vrijeme Kennedyja je smrtna kazna bila suspendirana, dok je Nixon inzistirao na humanijem izvršenju. No “šlag na torti” je njihovo podsjećanje da su građani izgubili pravo da se bez obraćanja Ustavnom sudu, u slučaju kad on ukine zakon kao neustavan, naknadno isplate odštete ako su njime bili pogođeni. To ilustrira da se zbivanja u domeni prava i politike ne mogu uklopiti u crno-bijeli svijet i da postoji rupa u Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu koja omogućuje da Sabor donosi neustavne zakone. Padnu li na Ustavnom sudu, njegovo ukidanje djeluje samo u budućnosti. U vrijeme koalicijske vlasti Sabor je promijenio Ustavni zakon o Ustavnom sudu i time je pogoršan položaj građana pogođenih neustavnim zakonom. Nastao je famozni članak 58. stavak 2. tog zakona prema kojem građani više nemaju pravo tražiti izmjenu pojedinačnih akata temeljenih na neustavnom zakonu koji Ustavni sud ukine ako nisu inicirali postupak za ocjenu ustavnosti. Drugim riječima, od 2002. na snazi su tri opcije u slučaju ukidanja bilo kojeg zakona, pa tako i kriznog poreza. Prva je: ako bi ga Ustavni sud ukinuo po službenoj dužnosti, nitko ne bi imao pravo na regres kriznog poreza. Druga je: ako bi ga Sabor povukao dok Ustavni sud ne donese odluku, svi bi imali pravo na regres. Ako pak Ustavni sud o tome odluči na inicijativu građana koji predlažu ocjenu ustavnosti, onda bi samo oni koji pobijede pred Ustavnih sudom imali pravo ostvarivati regres. “Ni med cvetjem ni pravice”, pisao je Krleža, a šefica Ustavnog suda Jasna Omejec o tom je režimu ipak progovorila.