Polugodišnja “bilanca” nove porezne vlasti u nastojanju da uvede red u plaćanje poreznih dugova, i to dobrovoljnom, a ne prisilnom naplatom, prilika je i da se zbroje dojmovi i čuju reakcije u poslovnome svijetu. Posljednje izvješće Porezne uprave koje svjedoči o veliku broju zahtjeva za reprogram poreznih dužnika povod je vrućih rasprava koje su obilježene konkretnim potrebama biznisa, posebice da poreznici mnogo brže djeluju, a problematiziraju se i zastare u korist države.

U redovima biznisa sve zasluge, i kad je riječ o ukupnu iznosu zahtjeva za reprogram (6,2 milijarde kuna), ali i o visokoj motiviranosti dužnika (gotovo ih je 13 tisuća), pripisuju ministru financija Liniću, tj. čvrstoj politici čistih računa. Alternativa su ovrhe ili stečajevi, pa je reprogram spas od njih. No, kritike na račun tempa rada poreznika dolaze od poduzetnika kojima nije jasno zašto im još nije odobren reprogram ili zašto jako dugo treba da se dobije zeleno svjetlo. Naime, iako poreznici tvrde da užurbano rade (odobrili su 2,5 milijardi kuna reprograma) i poručuju da će i preostalih 3,7 milijardi kuna zahtijeva brzo riješiti, u poslovnom svijetu postoji nezadovljstvo. Neki čak tvrde i da nije točno da reprogram može dobiti svatko; nema, doduše, odbijenih, ali nema ni odgovora iz Porezne, kažu. Navodno su najpogođenije tvrtke koje su u probleme s plaćanjem poreza ušle potkraj 2011., a banke su situaciju otežale početkom godine jako zavrnuvši slavinu. Kad je, pak, riječ o zastarama, čini se da su mnogi očekivali svu silu predmeta za koje će se otkriti da su bili držani u ladicama, a ne samo jedan jedini slučaj, te ističu da se i danas zastarom služe pojedini poreznici, ali u korist države. To se, kažu, tiče investitora čiji zahtjevi za povrat PDV-a navodno toliko dugo stoje u ladicama da danas prijeti zastara i gubitak novca ulagača. S druge strane, zanimljivo je navodno i pitanje koliko će tvrtki opstati, a dug su reprogramirale. Dužnicima je zbog posebna režima stalno potreban veći priljev novca – da bi se tekuće obveze financirale paralelno sa sanacijom starih dugova, a neplaćanje računa na dulju stazu to čini nemogućim. Na to se odnosi podatak da se 75 posto obveza po reprogramu danas uredno plaća. U uvjetima visoke nelividnosti to je dobar pokazatelj, ali može ga pogoršati gospodarska kriza. Reklo bi se da bi raskid, kako s “politikom” zidanja poreznih dugova, tako i s nizom slučajeva nepoštovanja zakona, u biznisu mogao donijeti ono što nije cilj – prave žrtve.