Od kada su 1997. godine uvedeni znakovi Hrvatska kvaliteta i Izvorno hrvatsko, po prvi puta je koliko je poznato neki poduzetnik, nositelj tog znaka, odlučio zatražiti raskid ugovora i vraćanje znaka Hrvatskoj gospodarskoj komori. Učinit će to, doznaje Poslovni dnevnik, Josip Leko, proizvođač ribe, posebice poznat po kavijaru od pastrve za koju je među ostalima, znakove izvornosti i kvalitete i dobio lani na svečanoj dodjeli Zlatne kune.

Leko se na takav potez odlučio iz protesta nezadovoljan djelovanjem same Komore. Nezadovoljan je što proizvođače i proizvode koji nose taj znak HGK ne promovira, već im i izlaganje proizvoda na njihovu štandu na sajmovima naplaćuje, a posebno ga je revoltiralo što same znakove nositelji dobivaju na rok od tri godine i uz godišnje plaćanje nemale naknade.“Odričem se tog prava i molim Komoru da mi oduzme znak, kada nakon tolikih članarina koje joj uplaćujemo redovito trebamo još platiti Komori i da promovira kvalitetu i hrvatsku proizvodnju”, ogorčen je Leko. U slučaju njegove tvrtke Leko d.o.o., dva proizvoda nose znak Izvorno hrvatsko (kavijar gacke pastrve i hladno dimljeni filet gacke pastrve), a tri Hrvatske kvalitete (namaz od dimljene gacke pastrve, slani fileti jadranskih inćuna i marinirani fileti srdele Rolmopsi). Godišnje mu HGK za njih ispostavlja račun od 17 tisuća kuna, što je gotovo razina članarine koju njegova tvrtka plaća za rad HGK. Leko ilustrira i primjerom kako neusporedivo zahtjevniji dokument koji dodjeljuje američka krovna institucija za provjeru kvalitete hrane i lijekova FED, koji omogućuje izlazak na to tržište za sve njegove proizvode, godišnje plati 480 USD, šest puta manje nego što bi trebao predati HGK-u za priznanje kvalitete.

“Umjesto da me Komoranagradi i promovira kao proizvođača i člana, ona me, ispostavlja se, na kraju kažnjava, mene i ostale nositelje znakova”, ističe Leko, navodeći kako kao odgovoran poduzetnik mora voditi računa o potrošnji, ali se u ovom slučaju radi i o daleko više motiva od samoga računa.Leko je, inače, zagrebački obrtnik koji je svoje malo poslovno carstvo izdigao kupnjom ribnjaka u Sincu u stečajnom postupku Zagrepčanke. Osim krize koju osjeća kao i ostali proizvođači, ove godine se dodatno suočava i s posljedicama suše, koja je u ribogojilištu gotovo uništila mlađ. U cijeloj toj situaciji iz HGK ga, kaže, nitko nikad nije kontaktirao oko pružanja bilo kakve potpore, pa će mu i raskid suradnje lakše pasti.

Inače, da je u obvezi plaćati svake od tri godine za kojih će vrijediti HGK-ovi znakovi, Leko je uočio, kaže, tek kada mu je nedavno ispostavljen račun za prvu godinu. Bio je, kaže, iznenađen, jer sam ugovor kojim je pristao na to potpisan je “u hodu”. Za njegov raskid već se obratio HGK-u, no iznenađeni, tražili su ga da to učini pismeno. Na naš upit o ovom slučaju, u HGK odgovaraju da im se Leko još nije obratio. No, kažu i da su imali već slučajeva prekida ugovora o uporabi ovih znakova. Ne ulaze u detalje, samo ističu da je to bila rijetkost i uvijek se riješilo sporazumom. Troškovnik i uvjeti korištenja znakova, podsjećaju u HGK, nisu se mijenjali od 1997., a bili su u više navrata predstavljeni i tvrtki Leko. Navode i da su proizvodi koji nose znakove, a trenutno je ih 231 u kategoriji kvalitete i 122 izvornosti, obuhvaćeni promidžbenim aktivnostima HGK, kroz posebnu publikaciju i CD o znakovima na engleskom, francuskom, ruskom, japanskom, španjolskom i njemačkom jeziku, prezentaciju kroz poslovne događaje u zemlji i inozemstvu do promocije kroz projekte Be CROative ili Kupujmo Hrvatsko, u kojoj, dodaju, sudjeluju i Lekini proizvodi. Neslužbeno doznajemo da su u HGK tim više iznenađeni Lekinim istupom jer su tvrtki oprostili pola ukupnog duga prema HGK-u.

Ovaj članak objavljen je u tiskanom izdanju Poslovnog dnevnika, pretplatite se!