U ponedjeljak je vlada odobrila rast cijena naftnih derivata na maloprodajnom tržištu pa će građani sljedeća dva tjedna točiti svoje automobile po tri eurocenta većoj cijeni za eurosuper goriva i pet eurocenti za dizelska goriva, dok je plavi dizel poskupio za četiri centa po litri.

Kako cijene goriva rastu već više od mjesec dana, pa je tako odnos današnje cijene dizelskih goriva u odnosu na cijene sredinom prosinca viši za gotovo deset centi, čak i u tjednima kada na relevantnim svjetskim naftnim burzama cijena nafte padne u odnosu na tjedan prije, mnogi su građani nezadovoljni i pitaju se kako je to moguće. Nije to jednini čimbenik, no krenimo nekim redom.

Sankcije NIS-u
Cijene sirove nafte počele su rasti nedugo nakon što je potvrđena pobjeda Donalda Trumpa u drugome krugu izbora za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) te su na londonskoj naftnoj burzi došle na 80 dolara za barel, da bi vrlo brzo ojačao i tečaj američkog dolara u odnosu na druge valute, a time i euro.

Kako je američki dolar dominantno sredstvo plaćanja u naftnom poslovanju, to se odrazilo i na cijene goriva. No, ne treba zaboraviti niti na nove sankcije američke administracije, ali i država članica EU, Rusiji i ruskom vlasništvu. Zbog njih su porasli troškovi u lancima opskrbe, pa tako i brodarski troškovi, koji su osobito pogodili flotu tankera koji “prepakiravaju” dio ruske crnomorske nafte te joj tako sakrivaju podrijetlo. Što je, nota bene, praksa i nekih vrlo uglednih tankerskih kuća u našoj blizini, no to, kao i legitimnost takvog posla, je tema za neku drugu analizu.

Povratak na temu zahtjeva spomenuti i sankcije Naftnoj industriji Srbije (NIS-u) koje imaju za cilj prisiliti dvije Gazpromove tvrtke na “exit” iz upravljačke strukture kompanije, a koje već sada imaju za posljedicu izazove u opskrbi srbijanskog tržišta, ali i onog Republike Srpske, poglavito dizelskim gorivom. A to bi mogao biti čimbenik daljnjih poskupljenja derivata u Adria regiji.

Nadalje, cijena naftnih derivata u regiji, pojednostavljeno, formira se prema prosjeku cijena trgovine derivatima u tjednu prije određivanja, u velikim lukama na Mediteranu. Ta Mediteranska burza pak reflektira cijene sirove nafte od razdoblja prije toga.

Na taj, jedan od najznačajnijih čimbenika u formiranju cijena, niti trgovci, a niti Vlada nemaju niti mogu imati utjecaj. Dodatno, trgovci nemaju nikakav utjecaj na cijenu trošarina, na iznos poreza, ali niti na limitiranje marži, kojima vlast često pribjegava u pokušaju utjecaja na tržište, odnosno političkog utjecaja na usmjeravanje glasova potrošača.

sigurnost podataka

Što se događa s ispisom u oblaku i zašto su tvrtke sve opreznije?

INOVACIJA

Ovo smo oduvijek željeli: Zubarska stolica koja pruža vrhunsko wellness iskustvo   

Spomenuta volatilnost globalnih cijena sirove nafte, bila je, primjerice, vidljiva tijekom jučerašnjeg dana kada je poremećaj opskrbe tržišta iz samo jedne točke, iz Libije, bio čimbenikom porasta cijena nafte na svim relevantnim burzama. Stoga je teško predvidjeti kretanje cijena na dugi ili srednji rok.

Međutim, iako je teško gatati iz kristalne kugle, što od početka prosinca pokušavaju pojedini analitičari, možemo reći da je, baš kao i u prvom mandatu Donalda Trumpa, jedan od njegovih ciljeva pokušati globalnu inflaciju ukrotiti nižim cijena energenata, pomoću veće opskrbe tržišta, poglavito ugljikovodicima iz SAD-a i njihovih interesnih područja. Apetit za Grenlandom bi mogao biti uzrokovan i time.

Grenland i Panama
Hoće li ta intencija, koja projicira cijenu nafte na 40 do 50 dolara za barel uspjeti, ovisit će o brzini početka dodatnih istraživanja i eksploatacije ugljikovodika pod kontrolom američke administracije, deblokadi rafinerijskih i cjevovodnih projekata koje su u prošloj administraciji blokirale ekološke udruge ili sama vlast Joea Bidena ne bi li im se odužila za političku podršku. Ovisit će i o cijenama lanaca opskrbe, u kojem svjetlu treba promatrati, među ostalim razlozima, i probuđeni apetit za ponovnom potpunom kontrolom nad Panamskim kanalom.

No, možda najveći izazov predstavljat će odnos Donalda Trumpa prema Bliskom istoku, i to ne samo prema krizi u Crvenom moru, koje omeđuju dva prolaza, Hormuz i Sueski kanal, ključna za održivost opskrbe Europe i dobrog dijela svijeta energentima i ostalim sirovinama, nego i prema politikama velikih naftnih proizvođačica s Bliskog istoka, predvođenih Saudijskom Arabijom.

One, naime, svoje proračune, a time i (promidžbenu, unutrašnju i vanjsku) javnu potrošnju projiciraju na cijeni od 60 do 70 dolara za barel. Za to je ključna manipulacija opskrbe tržišta kroz dogovore naftnog kartela – OPEC-a. Kolika će biti moć utjecaja novih američkih vlasti na Saudiju i OPEC, u uvjetima sve bliže suradnje tih zemalja s Rusijom, kroz OPEC+, ali i Kinom, ostaje za vidjeti.

Svako značajnije povećanje opskrbljenosti tržišta gotovo sigurno bi dovelo do smanjenja cijena sirove nafte na globalnim tržištima, što bi se reflektiralo i na cijenu derivata na Mediteranskoj burzi. No, kao što sam u uvodu naveo, to nije jedini čimbenik. (Ne)ravnoteža opskrbljenosti regije derivatima, uslijed sankcija NIS-u, također će utjecati na cijene, baš kao i politika trošarina, poreza, ali ponajviše nastavak limitiranja zarade trgovaca.

Jer, poslovanje s minimalnom zaradom ili bez zarade potjerat će male i srednje trgovce s tržišta, što će smanjiti konkurenciju. Nedostatak konkurencije, gotovo uvijek, na kraju, dovede do viših cijena proizvoda, pa tako i derivata.