Ruski naftni div Gazprom glavna je preokupacija tamošnjeg premijera Vladimira Putina još od 2011. godine, no njegovo se poslovanje prema pisanju The Moscow Timesa pokazalo kao “spektakularan promašaj”. Evo i zašto.

Gazprom posjeduje ogromne prirodne resurse no iznimno je neučinkovit zbog nesposobnog menadžmenta i masivne korupcije (podsjeća li vas ova priča na neke slučajeve iz Hrvatske?). Ali to nije sve. Gazprom nameće agresivnu vanjsku politiku koja šteti i kompaniji i Rusiji. U stvarnosti Gazprom, naime, igra puno važniju ulogu u unaprjeđenju vanjske politike Kremlja od primjerice tamošnjeg ministarstva obrane ili ministarstva vanjskih poslova.

Ukratko, piše The Moscow Times, model kojim se upravlja Gazpromom zapravo je isti kao i model upravljanja koji Putin koristi vladajući Rusijom. U svibnju 2011. Putin je smijenio moćnog Rema Vyakhireva s pozicije izvršnog direktora Gazproma. U to vrijeme činilo se da Putin pokušava očistiti ovu korupcijom zaraženu kompaniju, vraćajući imovinu koju su prijašnji menadžeri prenijeli na privatne tvrtke. Ipak, pokazalo se da je jedina značajna strukturna reforma koja je provedena bila liberalizacija prodaje Gazpromovih dionica koja je rezultirala utrostručenjem njegove cijene 2006. godine.

Od 2001. godine menadžmentom Gazproma dominirale su tri grupe – jedna je pripadala izvršnom direktoru Alekseju Milleru i njegovim mladim ekonomistima iz St. Petersburga, zatim drugu grupu činili su službenici KGB-a (također iz St. Petersburga, obje grupe bile su usko povezane s Putinom), a treću grupu činili su Gazpromovi službenici. Putin je osobno nerijetko arbitrirao između triju frakcija, sprječavajući da bilo koja od njih preuzme vodstvo. Koristeći klasičnu strategiju “podijeli pa vladaj”, Putin si je osigurao ultimativnu odgovornost za kompaniju.

Zbog lošeg menadžmenta i korupcije, proizvodnja Gazproma stagnirala je tijekom zadnja dva desetljeća, a njegov udio u ruskom izvozu pao je na 76 posto. Kompanija je i dalje je monopolist što se tiče izvoza plina, no njezin se neto izvoz smanjio u posljednjem desetljeću. The Moscow Times piše kako je strategija kompanije problematična. U tekstu se nastavlja i s objašnjenjem zašto: Gazprom u biti sjedi na svojim ogromnim poljima koja čine četvrtinu svjetskih rezervi tradicionalnog plina i provodi taj plin iz zapadnog Sibira u Europu. Održava svoju staru strategiju s ‘izvanrednim konzervativizmom’ i ne odgovara novim izazovima niti iskorištava nove prilike.

U međuvremenu plinska industrija prolazi kroz revoluciju s proizvodnjom ukapljenog prirodnog plina (LNG), u kojoj Gazprom jedva da sudjeluje. The Moscow Times navodi i kako su cijene benzina u SAD-u oštro pale odvojivši se od visokih cijena nafte, dok Gazprom i dalje inzistira na visokim cijenama goriva kao posljedicom visokih cijena nafte. Manu u poslovanju Gazproma list nalazi i u činjenici da je kompanija ustrajna na dugoročnim ugovorima izbjegavajući tako tržišta s trenutačnom isporukom, na kojima se roba odmah isplaćuje i isporučuje. Zbog toga je izvozni volumen Gazproma u Europu, smatra se, pao – i navjerojatnije će nastaviti silaznom putanjom bez obzira na prirodno bogatstvo i “plinsku bonancu”.

(pd)

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

pametno rješenje

Monri Payments prvi u regiji trgovcima omogućuje Click to Pay rješenje u suradnji s Mastercardom