Reforme, reforme, reforme! Puna su ih usta političara, ekonomista, analitičara, a nikako da ih itko počne provoditi. I godinu po godinu, uhljebljenje po uhljebljenje došli smo do zida tek 2013., nakon više od dvedeset godina neodgovornog trošenja, svačijeg i ničijeg novca. Za ogromnu rupu u proračunu i prenapuhani javni dug koji je dosegao okruglih, a strašnih 200 milijardi kuna nije kriv nije HDZ ni SDP već sustavna neodgovornost, neracionalnost i bahatost državnog aparata. Ali konačno treba povući crtu i prestati s optužbama i prozivanjem – traženjem krivca za nastalo stanje i smisliti kako se izvući s ruba provalije koja vodi u siguran bankrot.

Popis bez iznenađenja

Zbog loših brojki koje uključuju visoki deficit proračuna i javni dug čiji se rast ne usporava ulazimo u proceduru prekomjernog deficita koja znači da ćemo iz Bruxellesa dobiti popis zadaća koje treba provesti kako bi smanjili troškove sustava i kroz tri godine se dovukli na deficit od 3 posto BDP-a, što bi u našem slučaju značilo godišnji manjak od otprilike desetak milijardi kuna. Iako nije objavljen, na tom popisu neće biti iznenađenja. Preporučit će se smanjenje masa plaća u javnom sektoru, rezanje troškova za zdravstvo, mirovine i socijalnu skrb te reforma obrazovanja, kao i privatizacija te eventualno povećanje poreza. To su već prežvakane formule za uspjeh Hrvatske koje dolaze iz europskih, ali i svjetskih financijskih institucija. To nam govore u Europskoj banci za obnovu i razvitak, Europskoj centralnoj banci, Svjetskoj banci, bonitetnim kućama, ali i u Međunarodnom monetarnom fondu. Prema procjenama Europske komisije samo zbog deficita opće države ove će nam godine nedostajati 18,36 milijardi kuna.

Da bi namakli taj novac trebali bi prodati tri Croatia osiguranja, a potrošiti tri četvrtine novca od koncesioniranih autocesta. Međutim EK kaže da će se stanje samo pogoršati u iduće dvije godine pa kad se zbroje deficiti izgleda da ćemo biti kratki za 61,36 milijardu kuna, koju zasad možemo nadoknaditi isključivo zaduženjem na stranom tržištu kapitala. Ulagači baš i nisu raspoloženi prema hrvatskoj obveznici, a i one koji još imaju povjerenja obeshrabrile su Smjernice fiskalne politike koje je Vlada prezentirala tijekom listopada. Danas se za hrvatski dug traži prinos veći od 6,5 do 7 posto a pitanje je da li je možemo u većim količinama prodati i po toj cijeni. Ne treba zanemariti ni činjenicu da se svakim novim zaduženjem uz takve kamate povećava trošak otplate kamata na godišnjoj razini. Ako se ne promijeni ritam rasta javnog duga svake godine u proračunu će za tu stavku trebati izdvojiti oko 2 milijarde kuna nego godinu ranije. Jasno je da velike promjene neće biti u što ne vjeruje ni Europska komisija koja je izračunala da bi na kraju mandata Vlade Zorana Milanovića javni dug mogao iznositi 240 milijardi kuna.

Odlučnost za rezove

Legitimno je pitanje mogu li političari koji su u jednom mandatu stvorili 85 milijardi kuna duga riješiti problem ili se trebamo obratiti MMF-u? Iako ga nazivaju svjetskim financijskim policajcem MMF je uslijed krize smanjio zahtjeve od država kojima je kreditor, a nije zanemarivo da godinama Hrvatskoj preporučuje isto što i druge institucije. Zato bi od MMF-a vjerojatno dobili iste zadaće kao i od Europske komisije uz izuzetak što uz MMF-ov popis ide i novac koji je znatno jeftiniji nego onaj na tržištu kapitala.

Kreditni rejting nam je ionako u smeću pa nema straha od toga da će se pogoršati uslijed nekog aranžmana s MMF-om, a u ovom trenutku ignorirati mogućnost zaduženja za tri ili manje posto luksuz je koji si Hrvatska ne može priuštiti. Reforme će se morati provesti u vremenu kad će nas najviše zaboljeti, ali ako već moramo primiti i taj udarac onda je bolje progutati ponos, priznati da nemamo dovoljno odlučnosti sami provesti rezove, pa uz zadaće uzeti i jeftini novac koji će nam pomoći da ih ipak lakše progutamo. 

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno