Premijer Milanović posljednjih je dana neuobičajeno rastrčan, i to uglavnom oko socijalnih tema. U ponedjeljak ujutro bio je, uz ministricu Opačić, na potpisivanju sporazuma s predstavnicima četiriju gradova i javnih poduzeća o oprostu dugova za socijalno ugrožene građane.

Potom je odradio sastanak s članovima izaslanstva iz Ženeve, a samo koji sat kasnije oglasio se presicom i ekskluzivnom najavom da će zakonskim zahvatom fiksirati tečaj franka na godinu dana. Sutradan ujutro pak morao je birati između dvije prigode u 10 i 11 sati; umjesto još jednog parafiranja sporazuma o oprostu dugova (s bankama i teleoperaterima) odlučio se za druženje sa Stožerom za obranu Rafinerije nafte Sisak. A prije telefonske sjednice Vlade radi zakonskih izmjena vezanih uz plan za "švicarce" stigao je popričati i s izaslanicima Udruge Franak. Sve u svemu, i stožeraši i vodstvo Udruge Franak bili su zadovoljni razgovorima s premijerom. Zadovoljni su razgovorima o rješenjima za problem CHF-a dan prije bili i predstavnici banaka, HNB-a i čelnika Ministarstva financija, ali premijer tom sastanku nije nazočio. Ako je suditi prema kasnijem slijedu događanja, gust raspored teško da je bio glavni razlog tome. 

Izborna matematika
Nakon nešto cimanja oko roka do kojega su bankari trebali "na papir" staviti plan rješenja i podastrijeti ga premijeru, i to je dogovoreno. Ministar financija Lalovac odmah nakon sastanka pohvalio se dogovorom i oko interventnog rješenja i oko daljnjih koraka za dugoročno. Tri mjeseca fiksiranih rata kredita do detaljne razrade konačnog rješenja, potom još tri za provedbene tehnikalije. No, premijer Milanović mislima je već duboko u izbornim kalkulacijama. S jedne strane, 12 mjeseci je više od tri plus tri, posebice u kontekstu očekivanog tajmniga izbora i pogotovo računa li se da trajno rješenje teško može baš zadovoljiti apetite (većine) dužnika u francima. Procijenio je valjda i da politički nije zgorega ostaviti mogućnost da se to suočavanje dogodi kasnije, a ne prije.

No, podjednako su zanimljive i druge vrste političke algebre.  Konstruktivan dogovor tamo neke radne skupine s bankarima u glavnoj ulozi šef je vladajuće koalicije, izgleda, doživio kao oportunitetni gubitak za sebe. Zašto bi nekom drugom prepustio bodove za (barem privremeno) rješavanje strepnje dužnika nad tečajnom listom švicarske valute? Odlučio je "ukrasti" im slučaj CHF-a i preduhitriti ih rješenjem "po svom". Efekt tog za korisnike kredita pritom je isti kao kod modela koji su bankari dogovorno već stavili na stol i spreman je za aktiviranje odmah. Zamrzavanje anuiteta banke mogu riješiti kroz postojeći računovodstveno-financijski okvir, unutar bilanca u kojima će neko vrijeme knjižiti gubitak za razliku tečaja.

Vlada to ne može. Njezino glavno oružje su zakoni, kojima se može urediti i da trošak neke ideje ne ide na proračun. Nije to, doduše, baš posve jednostavno jer pritom bi se moralo paziti da su zakonska rješenja (i) u skladu s Ustavom. Dosad smo imali dosta primjera kod kojih se o tome vodilo premalo računa. Ni intervencije u Zakonu o potrošačkom kreditiranju kojim su kamate na stambene kredite u francima zacementirane (na 3,23%) nisu prošle bez tih dvojbi. Na tome je na kraju i ostalo. Hoće li tako ispasti i s idejom o fiksiranju otplatnog tečaja za CHF-kredite? 

Tužbe zasad samo prijetnje
Iz HUB-a prijete da bi ovaj put moglo biti drukčije. I Europski sud pravde, dođe li se do njega, sigurno bi uputio Vladu na ukidanje takve odluke, kažu. No, iako je i lanjsko fiksiranje kamata kroz ZPK ciljalo na CHF kredite, zakon tada načelno nije izuzeo druge valute, dok se u tečajnom zahvatu na ZPK-u adresira upravo franak. Zakonsko zadiranje u tečaj potpuno je neprihvatljivim u Saboru ocijenila i bivša ministrica Martina Dalić. Ako je moguće uvođenje višestrukih tečaja za jednu valutu, zašto se ne bi donio zakon da se npr. prihodi od izvoza obračunavaju po tečaju od 10 kuna za euro. Ili, zašto ne uvesti tečaj od šest kuna za euro za korisnike stambenih kredita u toj valuti, ironično je upitala. Postavljala su se ovih dana i hipotetska pitanja što ako za koji mjesec CHF na tržištu padne ispod šest kuna. 

Pravno jako ranjiv plan
U središnjoj se uzdržavaju od komentiranja Milanovićeva koncepta intervencije jer zakonodavstvo nije njihova nadležnost. Ostaje tako između redova iščitavati guvernerovu izjavu kako je "Vlada odlučila tako kako je odlučila". Sve u svemu, premijerov plan pravno se čini prilično ranjiv. Ustraje li na konceptu koji je prezentirao, anegdotalne sličice o paradoksima koji otvara mogle bi prestati biti zabavne. Ali ne bi bilo prvi put da u prizemnoj političkoj borbi vlade za sobom ostavljaju skupe kosture. 

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno