Kad će konačno svjetlo na kraju tunela? Čini se ne tako skoro, bar kad su u pitanju banke. Vidljivo je to iz polugodišnjih rezultata poslovanja koje ovih dana intenzivno pristižu na Zagrebačku burzu. Uz prilično šarolike brojke o prihodima i dobiti kompanija, bankarski sektor u pravilu bilježi nove, dvoznamenkaste minuse.

Višemjesečni pad prihoda banaka i nije neko iznenađenje, već je nastavak trenda rasta loših kredita. S porastom nezaposlenosti, građani i tvrtke sve teže otplaćuju posuđeni novac pa banke nagomilavaju iznose koje vjerojatno nikad neće uspjeti naplatiti. Lipanjski podaci HNB-a govore da je oko 9,3 posto svih plasiranih kredita loše, dok je u dobrim godinama ‘normalan’ prosjek između tri i četiri postotaka. U brojkama to znači: od 256 milijardi kuna koje su podijelile, banke će vrlo teško (ili nikako) vratiti gotovo 24 milijarde kuna! U skladu s gospodarskom situacijom, u lošim kreditima prednjače tvrtke. No, uz smanjivanje plaća, otkaze i rast nezaposlenosti, građanima sve teže polazi za rukom podmirivati obveze pa je udio stanovništva u problematičnim kreditima narastao na 35 posto. I dalje raste. Velika nepoznanica ostaju reprogramirani krediti koje su kao metodu olakšavanja recesije banke uvele za klijente. Kad zbog krize ne može vratiti kredit, klijent s bankom dogovora prolongiranje otplate, manju ratu ili privremeni moratorij. Međusobni dogovor ide na obostranu korist; klijent privremeno lakše diše, a banka umjesto u problematičan, kredit piše kao ‘ok’ i za njega ne treba izdvojiti rezervacije koje tope profit. Za buduće prihode banaka jedno od ključnih pitanja bit će do koje su mjere reprogrami bili opravdani, a u kojoj žmirenje na jedno oko. Neovisno od poslovne politike i gospodarske situacije, kreditni portfelj stari, a s njime raste bazna stopa loših kredita. Za nove kredite, koji bi mogli popraviti krvnu sliku kreditnog portfelja, nema ni volje ni želje kako banaka tako ni klijenata. Polugodišnji rezultati tvrtki ne daju previše optimizma da bi se situacija s njihove strane u skorom roku mogla drastično poboljšati. Tvrtke ne očekuju brzi oporavak, nove investicije niti otvaranje radnih mjesta, stoga rast prihoda i dobiti nije realno očekivati u skorije vrijeme. Ni izgledi na tržištu rada ne izgledaju optimistično; pozitivni efekti sezonskog zapošljavanja brzo će se ispuhati, a nezaposlenost nastaviti rast s prvim hladnijim danima. Bez drastičnih promjena u gospodarstvu ni banke ne mogu očekivati osjetno poboljšavanje rezultata. Bolja situacija moguća je tek polovicom iduće godine, a i tu se postavlja pitanje – na temelju čega?