Hrvatsko zdravstvo pati ne samo od nedostatka liječnika, već je njihova distribucija po županijama toliko neravnomjerna da u pojedinim mjestima znatno ugrožava kvalitetu usluge. Štoviše, pritisak kojem su izloženi malobrojni doktori povećava opasnost da se dogode stručne pogreške, upozoravaju autori još neobjavljene studije o utjecaju urbanizacije i bogatstva županije na dostupnost zdravstvene zaštite. Studiju, između ostalih, potpisuju Mario Bagat iz HZZO-a, Velibor Drakulić iz Ministarstva zdravstva, Katarina Sekelj-Kauzlarić iz Hrvatske liječničke komore, te ravnatelj opće bolnice Dubrovnik Andro Vlahušić.

Broj specijalista
Prošle godine u Hrvatskoj je radilo 276 liječnika na 100.000 stanovnika, odnosno 215 liječnika u sustavu osnovnog zdravstvenog osiguranja (bez privatnika). Najmanje liječnika bilo je u Koprivničko-križevačkoj, Ličko-senjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, i to ispod 150 doktora na sto tisuća stanovnika. U skladu s očekivanjima, najviše liječnika imaju veliki gradovi odnosno pretežno urbane županije. Broj doktora u Gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, ali i Primorsko-goranskoj županiji premašuje 250 na 100.000 stanovnika. Zanimljivo je također da se osim u urbanim županijama veći broj liječnika nalazi u bogatijim županijama. Velike razlike najbolje se mogu vidjeti usporedbom broja specijalista u pojedinim županijama. U hrvatskim bolnicama 2006. godine bilo je zaposleno ukupno 849 specijalista interne medicine, 490 specijalista opće kirurgije, 298 specijalista ginekologije i porodništva, te 345 specijalista pedijatrije. Prosječan broj specijalista interne medicine na sto tisuća osiguranika na razini države iznosio je 19,1, općih kirurga 11, ginekologa 6,7, te pedijatara 7,8. Razlike su među županijama drastične – dok je u Zagrebu gotovo trideset internista na sto tisuća, u Istri ih je 13, koprivničko-križevačkoj oko devet, a u Lici svega 5,6. Krapinsko-zagorska županija ima tek dva pedijatra na sto tisuća pacijenata, a Zagreb jedanaest. Nadalje, dok u Hrvatskoj u prosjeku na jedan liječnički tim opće medicine dolazi oko 1645 pacijenata, u Posavini jedan tim opslužuje gotovo dvije tisuća osiguranika, a u Primorju svega 1390 osiguranika. Istodobno, u Brodsko-posavskoj županiji radi najmanje liječnika opće/obiteljske medicine na 100.000 stanovnika – svega 43, a u Primorsko-goranskoj čak 64 doktora.

Migracija liječnika
Autori ističu da je jedan od razloga neravnomjerne distribucije liječnika migracija liječnika koja ovisi o ponudi i potražnji na tržištu rada, te o prednostima koje im pruža pojedina sredina. Tako se već za vrijeme pripravničkog staža liječnici radije odlučuju za rad u Gradu Zagrebu.

Manjak liječnika u ruralnim područjima i u SAD-u

Utjeha je da neravnomjerna distribucija liječnika nije specifičnost samo za Hrvatsku, već je prisutna u mnogim zemljama. Prema broju liječnika na 100.000 stanovnika, Hrvatska je 2002. godine bila ispod prosjeka zemalja središnje i istočne Europe, nordijskih zemalja, zemalja EU i zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. U Hrvatskoj je 2002. godine bilo 227 liječnika na sto tisuća stanovnika, no nekoliko vrlo bogatih država poput Nizozemske i SAD-a ima manje od 300 liječnika, a Velika Britanija i Japan čak manje od 200 liječnika na 100.000 stanovnika. Nedostatak liječnika u ruralnim područjima SAD-a je dugotrajan i ozbiljan problem. U tim područjima SAD-a živi 20 posto stanovništva, a svega 9 posto liječnika radi u tim područjima. Broj liječnika na 100 tisuća građana u urbanim sredinama Čilea tri puta je veći u usporedbi s ruralnim područjem.