Tek što je donijela proračun, Vladi je iz Bruxellesa vraćen na doradu. Jasno je da Eurpa ne vjeruje ekonomskim projekcijama o rastu BDP-a, rashodima, prihodima, deficitu…

Cijela politika javnih financija u Bruxellesu je dočekana s podsmijehom pa u iduća četiri mjeseca Vlada mora pronaći način kako realno prikazati prihode i pronaći uštede veće od tri milijarde kuna. Bliže šest milijardi kuna. Premda ministar Linić vjerojatno neće cijeniti humor, proračun neodoljivo podsjeća na švicarski sir prepun rupa. Čak i stavke koje su manja-više bile stabilan izvor prihoda, poput poreza na dobit, počele su ozbiljno štekati. Privatni sektor posluje sa sve nižom dobiti, plaća manje poreza.

Očekivano je to nakon pet godina krize. S druge strane, neka "štekanja" ministar je sam potpomogao. Banke će u 2014. uplatiti oko tri puta manje poreza na dobit. Umjesto oko 800 milijuna kuna, uplata bi mogla dosegnuti tek 200-tinjak milijuna kuna ako se ostvare očekivanja o tek 120 milijuna eura dobiti cijeloga bankarskog sektora. Nesumnjivo je da banke plaćaju cijenu krize padom kamatnih prihoda, rastom loših kredita i nižim profitima. U takvoj situaciji regulator je pooštrio klasifikaciju problematičnih povećavši zahtjeve za rezervacije. Jesu li baš u takvoj situaciji bile nuže medijske eskapade ministra Linića i verbalni rat tko je kriv za prekršene dogovore (stoti puta)?

Sva ta demagogija, koja je samo unervozila bankare ionako nesklone kreditiranju, samo je podigla tenzije među građanima i poduzetnicima. No, njima je ionako dosta političkog igrokaza jer su svjesni toga da će kroz dizanje drugih (ne)poreznih nameta, ukidanje prava i uštede naposlijetku popuniti rupu u planu poreza na dobit. Banke jesu često kratkovidne u ciljevima poslovanja, ali su izdašni platiše poreza, pa je njihovo dobro poslovanje u cilju stabilne ekonomije i očajnoga ministra financija.