Što imaju zajedničko redatelj Antun Vrdoljak, bivši diplomat Miomir Žužul, Sanaderova bliska suradnica Bianca Matković, ministrica Marina Matulović-Dropulić i predsjednički kandidat Andrija Hebrang?

Osim činjenice da su redom svi hadezeovci jasno, svi su ujedno članovi nadzornih odbora u kojima država ima većinsko vlasništvo. Njihov je posao da za određenu naknadu nadziru rad uprava u ime svih dioničara i brinu se da Uprave ne skrenu s tračnica ili se povampire kao, primjerice, u Podravci. Tako Vrdoljak, Žužul i Matković (uz još 10 kolega) primaju 2000 kuna mjesečno za propitkivanje rada Uprave Croatia Airlinesa. Državna tvrtka koja svoje gubitke svake godine sanira novcem iz proračuna ima samo 312.000 kuna godišnje za isplate nadzornom odboru. Dok najvećega domaćeg osiguravatelja Croatia osiguranje politika čvrsto drži u šapama, ali “unatoč tome” uspijeva gubiti tržišni udio, godinama nadzire između ostalih i Andrija Hebrang. Ministrica Marina Matulović-Dropulić suvereno vodi NO Plinacroa (iz Ina grupe), a Bianca Matković osim Croatia Airlinesa nadzire i Brijune Rivieru. Slučaj Podravke p(r)okazao je da te političke sinekure u kojima mjesečno kapne pokoja tisuća kuna i te kako mogu biti opasne za kompaniju i sve njezine dioničare. Jer članovi nadzornog odbora, zakon je kristalno jasan u tom dijelu, predstavljaju sve dioničare, a ne pojedine vlasničke pakete. Delegirani princip koji vlada ne samo da je relikt devedesetih nego je u čistoj suprotnosti sa zakonom. Uz dužno poštovanje, što realno doktor medicine zna o izračunavanju tehničkih i matematičkih pričuva u Croatia osiguranju? Što zna diplomat o problematici zračnog prijevoza ili cijeni kerozina na inozemnim tržištima? Što ministrica s diplomom arhitekture zna o plinskom biznisu? I kordoni drugih nadzornika koji nemaju pojma što je bilanca, a što izvještaj o novčanom tijeku, misle da je Fifo ime za psa umjesto za računovostvenu metodu… Takvi ili ne znaju i očito ne smatraju da je to neki problem ili ih jednostavno nije briga i koriste povlastice po metodi dok ide, ide. Jedna od dobrih stvari koje je kriza iskristalizirala je promjena svijesti o žabokrečini koja vlada u nadzornim odborima. No u priču će se očito ubrzo uključiti fondovi koji su novac uložili u kompanije. Manjak likvidnosti okreće tvrtke fondovima, a oni će svoj pristanak sve više uvjetovati većom kontrolom od koje velik dio Uprava zazire kao vrag od tamjana. Zbog rasta cijene dionica fondovi su si dosad mogli dopustiti inertnost da tvrtke pitaju za zdravlje, no ta su vremena prošla.