Kongres Sjedinjenih Američkih Država približava se provedbi značajne porezne reforme. Najvažnija odredba plana smanjuje stopu poreza na dobit pravnih osoba s 35% na 20% – s najveće stope među svim zemljama članicama OECD-a na jednu od najnižih – i omogućava američkim tvrtkama repatrijaciju dobiti iz njihovih stranih podružnica bez plaćanja dodatnih američkih poreza.

Protivnici takvog zakonodavstva ističu porast deficita federalnog proračuna koji proizlazi iz toga, što će značiti dodatnih 1,5 trilijuna dolara državnog duga tijekom sljedećih deset godina. Ne volim proračunske deficite i već dugo upozoravam na njihove opasne posljedice. Usprkos tome, vjerujem da će ekonomske dobrobiti koje proizlaze iz promjena vezanih uz porez na dobit pravnih osoba nadmašiti negativne posljedice porasta duga.

Rast produktivnosti i plaća
Niža stopa privući će kapital u američki korporativni sektor. Američke korporacije ulagat će više u SAD, obzirom da druge zemlje neće više nuditi niže porezne stope i repatrirati će dobit generiranu u stranim podružnicama, umjesto da ju ostave u inozemstvu. One će također repatrirati dio prethodno generirane dobiti u inozemstvu koja je ostala izvan SAD-a, čiju vrijednost američka državna riznica procjenjuje na 2,5 trilijuna dolara. Strane tvrtke povećat će svoja ulaganja u SAD – ili će čak premjestiti vlastitu djelatnost tamo – kako bi iskoristile nižu poreznu stopu. Također, unutar SAD-a, protok kapitala kretat će se iz poljoprivrede i stambenog sektora prema proizvodnim namjenama većih razmjera u korporativnom sektoru.

Iako je teško procijeniti ukupno povećanje kapitala u korporativnom sektoru, mislim da je razumno pretpostaviti da će tijekom sljedećeg desetljeća on doseći iznos barem od 5 trilijuna dolara. Povećanje protoka kapitala prema korporativnom sektoru povećat će produktivnost i realne plaće. Ako se to dogodi, doći će do godišnjeg realnog porasta BDP-a 2027. godine za oko 500 milijardi dolara, ili 1,7% ukupnog BDP-a 2027. godine, što znači dobit u iznosu od 4000 dolara po kućanstvu u današnjoj vrijednosti dolara. Ti povoljni učinci izravno su relevantni po pitanju uravnoteženja primarnih negativnih posljedica koje se obično povezuju s fiskalnim deficitom: da vladino zaduživanje sprječava formiranje kapitala u privatnom sektoru; da isplaćivanje viših kamata obično nalaže veće poreze ili smanjenje potrošnje u programima vezanim isključivo uz obranu kao i onima koji nisu vezani uz obranu; da proračunski deficit podrazumijeva neželjeno povećanje agregatne potražnje kad gospodarstvo dosegne punu zaposlenost; te da veći stupanj zaduženosti ostavlja manju sposobnost za povećanu državnu potrošnju u hitnim situacijama.

Vjerujem da se niti jedan od ovih problema neće materijalizirati tijekom nadolazećeg desetljeća.  Iako bi 1,5 trilijuna dolara državnog zaduživanja uzrokovanog poreznim opterećenjem tijekom sljedećeg desetljeća moglo istisnuti jednak iznos zaduživanja u privatnom sektoru, osnovni kapital porast će za još veći iznos. Smanjenje američkog poreza na dobit pravnih osoba u iznosu od 1,5 trilijuna dolara ići će izravno prema američkim kompanijama i osnovni kapital tvrtki dodatno će narasti uslijed priljeva sredstava iz ostalih dijelova svijeta.

Čak i uslijed povećanog državnog zaduživanja, predložena porezna reforma ipak još uvijek može povećati osnovni kapital tvrtki za nekih 5 trilijuna dolara tijekom sljedećeg desetljeća. Nadalje, porast ukupnog godišnjeg dohotka za 500 milijardi dolara do 2027. godine povećao bi porezne prihode za 100 do 150 milijardi dolara na godišnjoj razini. To je dostatno da se pokrije plaćanje kamata od 60 milijardi dolara na 1,5 trilijun dolara dodatnog duga, a s preostalim novcem može se povećati državna potrošnja ili smanjiti porez za fizičke osobe.

Pretjerana briga za dug
Također, bojazan da bi povećanje fiskalnog deficita na neželjeni način potaknulo agregatnu potražnju bespredmetna je. Naime, trebalo bi pozdraviti stimulativne učinke fiskalnog deficita i povećana korporativna ulaganja iz dva razloga. Ponajprije, oni će neutralizirati kontrakcijske učinke očekivanog porasta stope na federalna sredstva i smanjenje bilance Federalnih rezervi. Drugo, nakon ekonomske ekspanzije u trajanju od devet godina, većina stručnjaka očekuje da će SAD ući u recesiju u nekom trenutku u razdoblju od sljedećih pet godina.

Na sličan način, zabrinutost vezana uz udio državnog duga u BDP-u, koji se udvostručio u prošlom desetljeću i trenutno iznosi 77%, pretjerana je. Kongresni ured za proračun predviđa da će, čak i bez dodatnih zakona, udio duga porasti na 91,2% do 2027. Izravni učinak deficita u iznosu od 1,5 trilijuna dolara koji proizlazi iz porezne reforme bio bi da se on podigne na 97%. Međutim, čak i program potrošnje ogromnih razmjera poput onoga iz 2009. u vrijednosti od 900 milijardi dolara uslijed Zakona o američkom oporavku i reinvestiranju dodao bi samo tri postotka stupnju zaduženosti. Teško je vjerovati da bi to bilo teže postići kod stupnja zaduženosti od 97% nego kod onoga od 92%.

Građevinski sektor

Kako se tvrtke mogu zaštititi od nestabilnosti tržišta energije? Jednostavno je

digitalna otpornost

Upravljanje rizicima više nije igra na papiru – DORA zahtijeva rezultate

Izbori i fiskalni deficit 
Stoga, obzirom na ova četiri razloga, vjerujem da će dobrobiti smanjenja stope američkog poreza na dobit pravnih osoba više nego kompenzirati negativne učinke koji se obično pripisuju proračunskim deficitima. Međutim, gledajući u budućnost, uvjeren sam da bi smanjenje fiskalnog deficita trebalo biti visoki prioritet nakon kongresnih izbora 2018. godine. Porez na emisije ugljikovog dioksida ili usporavanje rasta izdataka za federalne programe socijalnih prava mogu početi s ponovnim snižavanjem omjera zaduženosti prema razini od 50% koja je prevladavala prethodno recesiji u razdoblju između 2008. i 2009. godine. No, ponajprije je važno provesti predloženu poreznu reformu.

© Project Syndicate, 2017.