Moja interpretacija opaski Credit Suisse je – savjet ne tražim, niti bih ga dao – čekanje. Da, frku bi mogao napraviti šok, da Fed poveća kamatu, što ovi ne očekuju prije sredine 2015. Cinik bi promrmljao, ako i tada.

Euforija tržišta

U slobodnom prijevodu, gadno bi moglo biti i ako dionice u odnosu na obveznice postanu tako preskupe, da to postane očito, napominjem da je ovo slobobni prijevod, očito “svima”. Što se treće opaske Credit Suisse tiče, tu se baš i ne slažemo. Oni kažu da bi cijene mogle pasti ako apetit za rizikom preraste u euforiju, a ja, konzerva od koje nema veće, mislim da su tržišta odavno u euforiji.

Čak i više, moje je mišljenje da se radi o histeriji. I na kraju je tu opasnost od usporavanja Kine ili političkih trzavica na periferiji Europe. Slažem se s kolegama, uz napomenu da mislim da bi se na tlu Europe već ratovalo da nije bilo štampanja para, pa je na toj liniji Europska unija zaslužila Nobela za mir.

Histerija – savjet ne tražim, niti bih ga dao – Twitter. Bloger Michael Snyder, The Economic Collapse, rezonira kako bi valjda razuman čovjek morao rezonirati. Ne bi li, prije nego je se proglasi vrijednom milijarde dolara, kompanija prvo morala nešto zaraditi? Mnogi se ulagači smiju pričajući o dotcom bubbleu devedesetih. A onda, piše Snyder (cinično rečeno, baš je čudno kako slične rečenice ne čujemo na bubblevizijama, čudno je kako te rečenice tamo ne dominiraju), Snyder se pita što biste mu rekli da vam kaže da sedam godina stara kompanija, duge povijesti neprofitabilnosti, koja je u posljednjem kvartalu poslovala s gubitkom 64,000.000 dolara, vrijedi 13,000.000.000 dolara? I tako dalje…

Glad ulagača

Mislim da imamo dva problema. Prvi ću ilustrirati primjerom iz moje okoline. “Hoćeš reći da ljudi nemaju pravo na rad!?”, prosiktao je moj prijatelj. Podsjeća na Bena Afflecka u ulozi menadžera koji ima sve na ovom svijetu, a onda ostaje bez posla. Za mnoge je poslove prekvalificiran, a ne radi mu se na baušteli.

“Pa, dobro”, replicirao sam, “imaš oko 380.000 ljudi u Hrvatskoj bez posla, milijune i milijune u Europi i Americi, budi faca, daj im posao. Ostvari njihovo pravo na rad”. Rekoh mu da ni on ni ja prije deset godina nismo spominjali pravo na rad, sve dok se svijet koji je oduvijek isti nije s istoka premjestio na zapad.

Umjetna inteligencija

‘AI je savršena prilika za male tvrtke da počnu konkurirati puno većim igračima’

ključni rokovi

Bez licence nema poslovanja: Novi rokovi za kripto tvrtke u Hrvatskoj

I doista, kao što je Petar Veliki rekao, “Morate vladati, ili vama moraju vladati”, tako vrijedi i – morate zapošljavati, ili vas moraju zapošljavati. Bojim se da promjena na bolje neće biti sve dok naša civilizacija od drugih zahtijeva da riješi njene probleme, a mase ili ne razumiju ili se prave da ne razumiju da je sva ta komocija nastala iz kredita. Spomenuti primjer ima isti korijen kao i “glad ulagača za društvenim mrežama”, a te su epizode možda zadnji ostaci veličanstvenih dostignuća najveće generacije.

Dakle, nakon velike krize nije bilo bitno koji posao radiš. Onda je još bio i rat, neki ljudi izgradili su državu. Moćno društvo. Njihova djeca već su zahtijevala posao koji – vole. Nije bilo dosta imati kruh na stolu, počelo je izvoljevanje. Ne bi to bilo moguće da nije bilo kredita. Štediše su kažnjene (nije čudo da Grossa grize savjet što se obogatio na račun radničke klase), rasipnici su nagrađeni.

Unucima najveće generacije više nije bio dovoljan ni posao koji vole, nego je gotovo svatko htio mijenjati svijet. Kredita, kredita, to je već odavno histerija, ponzi, što god.

Nezaslužena komocija

I onda na to dodaš društvene mreže, ne one kojih su gladni ulagači, nego društvene mreže na kojima je demokraciju dopušteno zlorabiti glupošću do razine idiotizma, i dobiješ stotine milijuna ljudi koji nemaju pojma o najvećoj generaciji (ima tih najvećih i kod nas), koji bolje poznaju egzotične životinje nego vrline koje su u temeljima nezaslužene komocije.

I sad smo kod Draghija, koji je, kao, šokirao tržišta. Ma, kako bi ih šokirao rezanjem kamate? Što drugo da čovjek radi? Moraš li zadovoljiti i ove što bi platili P/S veći od 25, i one koji imaju pravo na rad, što drugo da čovjek radi nego da reže kamatu, ma da ide i u negativnu kamatu ako treba!?

Ne znam kamo bih se skrio – savjet ne tražim, niti bih ga dao – čekam. 

Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).